Direktor programa SOS Dječijih sela u Bosni i Hercegovini Adnan Alikadić pozvao je građane u našoj zemlji da razmisle o hraniteljstvu kao načinu da djeci bez starateljstva pruže ono što nijedna ustanova ne može nadomjestiti – svakodnevni porodični život, osjećaj pripadnosti i sigurnosti.
– Porodica je ono što djeca bez roditeljskog staranja najviše trebaju, a ne nove institucije – poručio je Alikadić u intervjuu za Preporod.info.
On ističe da Bosna i Hercegovina ima premalo hraniteljskih porodica, ispod evropskog prosjeka, te da su domovi za djecu preopterećeni. Rješenje vidi u tome da što više djece odrasta u porodicama.
– Naš cilj nije graditi nova SOS sela. Naš cilj je da nijedno dijete u Bosni i Hercegovini ne odrasta bez porodice – kazao je Alikadić.
Govoreći o razvoju ove organizacije od njenog dolaska u Bosnu i Hercegovinu 1994. godine, Alikadić podsjeća da je kroz SOS Dječije selo Sarajevo odraslo više od 400 djece, ali naglašava da iskustvo pokazuje kako budućnost nije u širenju institucionalnog smještaja, nego u razvoju hraniteljstva.
– Rekao bih da je naša kolektivna sramota to što su dječiji domovi u Sarajevu i Tuzli prebukirani i što u njima danas živi više djece nego što su kapaciteti predvidjeli. Ne krivim ljude koji tamo rade. Krivim sistem koji je dopustio da dođemo u takvu situaciju – kazao je Alikadić.
Ističe da nijedan dom, bez obzira na kvalitet uslova, ne može djetetu pružiti ono što pruža porodica.
– Mi koji smo imali sreću da odrastamo u porodici često nismo ni svjesni šta smo sve kroz nju naučili. Porodicu ne čine samo roditelji. To su i djed i nana, amidža i strina, daidža, tetka... Svi oni učestvuju u našem odrastanju. Svi nas uče vrijednostima – poručio je Alikadić.
Posebno naglašava da djeca bez roditeljskog staranja ne ostaju uskraćena samo za roditeljsku brigu nego i za svakodnevna životna iskustva koja ih pripremaju za samostalan život.
