Izbor Adema Mavrića, narodnog poslanika Studentske liste iz Novog Pazara, za potpredsjednika Narodne skupštine Srbije predstavlja značajnu političku novost, ne samo za bošnjačku zajednicu u Sandžaku nego i za odnose unutar nove parlamentarne većine u Srbiji.
Mavrić je peti Bošnjak koji je od demokratskih promjena 2000. godine izabran na jednu od potpredsjedničkih funkcija u srbijanskom parlamentu. Međutim, za razliku od svojih prethodnika, on na ovu poziciju nije došao kao predstavnik neke od tradicionalnih bošnjačkih nacionalnih stranaka, nego kao poslanik građanske Studentske liste.
Upravo ta razlika daje njegovom izboru posebnu političku težinu. Dosadašnja praksa podrazumijevala je da se političko predstavljanje Bošnjaka na najvišim parlamentarnim funkcijama uglavnom ostvaruje preko stranaka koje su svoj politički identitet i izborno djelovanje gradile na zastupanju bošnjačke nacionalne zajednice.
Mavrićev izbor pokazuje drugačiji model političkog predstavljanja, u kojem bošnjački političar može doći do jedne od najviših parlamentarnih funkcija kroz širu građansku političku platformu.
Prvi Bošnjak koji je nakon demokratskih promjena u Srbiji obavljao funkciju potpredsjednika Narodne skupštine bio je Esad Džudžević, funkcioner Stranke demokratske akcije Sandžaka. Na ovu poziciju izabran je 2007. godine, u periodu kada je predsjednik Vlade Srbije bio Vojislav Koštunica.
Nakon njega uslijedila je višegodišnja pauza, sve do 2020. godine, kada je za potpredsjednika parlamenta izabran Muamer Zukorlić, osnivač i tadašnji lider Stranke pravde i pomirenja (SPP).
Dvije godine kasnije, 2022., istu funkciju preuzeo je njegov sin Usame Zukorlić, koji je nakon očeve smrti preuzeo rukovođenje SPP-om.
Na potpredsjedničku poziciju 2024. godine izabran je Edin Đerlek, također kadar SPP-a.
Tako su tokom vladavine Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića trojica uzastopnih bošnjačkih potpredsjednika parlamenta dolazila iz iste političke organizacije.
Takav kontinuitet odražavao je i način na koji je tadašnja vlast gradila odnose s dijelom bošnjačkih političkih predstavnika u Sandžaku, oslanjajući se na saradnju s nacionalnim strankama koje su učestvovale u parlamentarnim i drugim političkim aranžmanima.
Izborom Adema Mavrića taj obrazac je promijenjen.










