U BiH se potukli Amerikanci i Evropljani. Šta dalje?

Kako god da se odnosi između Amerikanaca i Evropljana budu dalje raspetljavali i u PIC-u, OHR kakav smo znali trajno je 'pobrisan'.

Sjedinjene Američke Države i Evropska unija 'muški su se pobili' na zadnjoj sjednici Upravnog odbora Vijeća za provođenje mira (SB PIC).

Bio je to raskol, koji se dugo spremao i koji je čak rezultirao da - po prvi put - nemamo ni kominikea.

A on je uobičajen. Podrazumijevao se. Kada na sastanak dođu visoki politički zvaničnici ministarstava vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država, Turske, Italije, Francuske, Njemačke, Velike Britanije,Japana, Kanade, Evropske komisije, Evropske unije, Organizacije za islamsku konferenciju (Turska), najmanje što se mora je taj kominike. 

U njemu pišu prilično poznate stvari, često su copy paste prethodnih zasijedanja, ali se i navede dogovor da se sljedeći put sakupe u Sarajevu i popričaju. 

Sjednice SB PIC održavaju se dva puta godišnje. 

Nakon decembarskog, bio je junski skup. I taj je ušao u historiju.

Desio se raskol SAD i Evrope. I to nimalo benigan. 

U saopćenjima koja su uslijedila, zvanični Vašington zaprijetio je da će preispitati svoju poziciju u međunarodnoj zajednici u BiH.

Nešto više od 12 sati kasnije, Evropljani su se usaglasili i poručili da su voljni izabrati novog visokog predstavnika do kraja ovog mjeseca - juna. Ove godine.

Valjda!

Završetak sjednice SB PIC je, dakle, presedan.

A presedan je i stanje u OHR-u.

Visoki predstavnik Christian Schmidt bio je prisiljen podnijeti ostavku. 

On je još uvijek u Uredu visokog predstavnika. Ali je li i visoki predstavnik. I ako jeste, kakav?

Šta je s bonskim ovlastima? One su alat samo i isključivo u njegovim rukama. I do njegove je dobre volje hoće li ikoga pitati šta da radi. Može, kao što je to uradio Valentin Inzko, zadnjeg dana mandata koji je bio 11 godina duga agonija, potpisati odluku i nametnuti je i otići. 

A može i vegetirati dok se 'nebo ne razbistri'.

Jasno je da je ishod SB PIC kulminacija rastućih tenzija između Vašingtona i Brisela. Pod "Brisel" mislim na sve evropske države i institucije koje su (stalne) članice SB PIC. 
U tom SB PIC-u bila je i Rusija. Nakon sveobuhvatne i ničim opravdane agresije na Ukrajinu, zvanična Moskva se 'pokupila' i izašla iz PIC-a. Ono malo rubalja što su slali za rad OHR-a, ostavili su sebi. Rat je skupa stvar!

Ostali su Evropljani i Amerikanci. Kao i Turci, Kanađani, Japanci.

SB PIC visokog predstavnika bira nadpolovičnim brojem glasova članova. 

Jasno je da Amerikanci nemaju ruke.

A Evropljani im ih ne daju. Ishod SB PIC pokazao je i da su oni više siti američkog maltretiranja. 

Te moraju još više izdvajati za sve, te ne mogu računati na dosadašnju podršku SAD, te moraju prilagođavati svoje principe Trumpovoj politici koja je krajnje nepredvidiva i ima samo jedan princip - temeljni! - dolar!

U uređenom svijetu, kao pretpostavci za progres, predvidivost je jedan od motora. Sa dolaskom Trumpa, jednostavno, taj motor je crk'o!

Bosna i Hercegovina se našla u situaciji bojnog polja SAD i Brisela. 

Nit kriva, nit dužna. A pogotovo ničim zasluženo i iznad svega - uopće nam to ne treba!

Helem, šta su scenariji raspetljavanja ovog rastućeg rašomona?

Teško da ćemo ih sve pobrojati. Nešto će nam promaći. 

Ovo je orwelovsko vrijeme. Savezi i neprijateljstva se grade ad hoc. Ovdje se tučemo, tamo se milujemo. U isto vrijeme!

Ali, da krenemo: 

PUJ PIKE NE VAŽI: Moguće je da se sjednica SB PIC ponovi. Ova se kao nije desila. Na novoj se izabere novi visoki predstavnik. Teško vjerovatno, ali ne i nemoguće. Svijet više nema pravila. Sve je dopušteno, moguće, realno. I svašta nezamislivo se već desilo i dešava. A pogotovo neprincipijelno, nelogično, štetno, pogrešno...

Đavo je uvijek u detaljima. I ovdje ih ima masa!

Ko je taj novi visoki predstavnik? Čiji? 

Dobro, već postoji 'saglasnost' da je Evropljanin.

Ali koji?

Ostaje li Antonio Zanardi Landi i dalje u igri za tu poziciju. Ili će biti novi?

Stoje li Evropljani iza Renea Troccaza? Ili će ponuditi novo ime? "Kompromisno"?

Ako je Landi, ostaje li Amerikanac kao njegov glavni zamjenik? Do sada je uvijek bio. 

Ali, Zanardi Landi je američki prijedlog kojem su legalitet, nakon dugo oklijevanja i premišljanja, dali Italijani. I ta nominacija klimava je k'o babin zub! Jer vladajući savez u Italiji sada, kako bi sačuvao glasove i dobio nove, mora dodatno odmaknuti od nepredvidivog Trumpa.

Ne ide da se odmiču, a daju mu poziciju koju Italija nikada do sada nije imala. 

Ili u ovom sve luđem svijetu ide?

Ako se sve resetuje, Evropljani prihvate Zanardija Landija, šta dobijaju? Nešto moraju, da bi spasili obraz. 

A šta je s povrijeđenom američkom sujetom? Šta će se njoj dati?!

Šta god da bude ishod ovog scenarija, nikada ne zaboravite da visoki predstavnik još uvijek može smjenjivati, ali i ukidati zakone i odluke.

MANDAT NAŠ NASUŠNI: Od imena, stoga, neuporedivo je bitnije ovo - MANDAT!

Zvanična američka politika prema zapadnom Balkanu 'podvučena je dolarom'!

Oni više ne žele "graditi države". Hoće da grade firme, da imaju svoja preduzeća, plinovode, autoputeve, luksuzna odmarališta, unosne fabrike...Hoće dilove i poslove. I potoke i rijeke dolara. 

Ostalo ih (više) ne zanima!

Evropljani bi isto to. Ali ne mogu. 

BiH je u stomaku Evrope. Kao i cijeli zapadni Balkan. 

Amerikanci su u njoj sve angažiraniji.

To je otišlo toliko daleko da je izglasan, gotovo jednoglasno, specijalni zakon o plinovodu. 

Gotovo sve što je urađeno tu protivno je evropskim principima. Američka firma imenovana je kao neko ko će napraviti strateški plinovod, kupovat će se američki (ukapljeni) plin i trošiti umjesto ruskog.

Što je u skladu s evropskim direktivama i proklamacijama. Ali protivno principima konkurentnosti, transparentnosti, nekakvog Trećeg energetskog paketa...

Amerikance zanima biznis. I nemaju skrupula.

Bivša administracija zabranila je istraživanja nafte i plina u zaštićenim područjima SAD. Trump je to brutalno ukinuo.

"Drill baby, drill!", kočoperno je ponavljao. 

I buši sve što mu naum pada. Ne samo američka (zaštićena i osjetljiva) područja. Već i sve što mu se ne sviđa.

Evropski visoki predstavnik mogao bi biti problem za američke planove. 

Već sada se tamni oblaci nadvijaju nad Zakonom o Južnoj plinskoj interkonekciji. On je i neevropski! Može pasti na (Ustavnom) sudu k'o zrela kruška, ali se niko ne usuđuje to i pomisliti. 

Ali ga može pobrisati visoki predstavnik.

A njegove odluke su, po automatizmu, zakoni. 

Kraj priče.

I MI BATINE ZA TUČU IMAMO: Mogu Amerikanci parirati. Svemoćni OFAC može sankcionirati visokog predstavnika. Što da ne! Udarili su i na više funkcije. Ništa 'neobično'.

Ali OFAC ne može poništiti bonske ovlasti. 

I pod američkim sankcijama, visoki predstavnik može nastaviti svoj mandat. 

Samo što bi odnosi Brisela i Vašingtona bili baš zaoštreni.

Imaju li Evropljani stomak za to? Nemaju!

A Trump cijeli život živi tako. Zapodjene tuču i - uživa!

Imaju i Evropljani svoje sanckione mehanizme. 

I za Bosnu i Hercegovinu.

Ali nikog tamo nema već više od deceniju!

A da je bilo razloga, jeste i te kako!

Problem je u tome što Evropljani odlučuju konsenzusom. I Amerikanci imaju barem jednog 'trojanskog konja' koji će taj konsenzus dovesti u pitanje. I nema odluke. 

Stvar je ovdje sasvim prosta. SAD su (centralizirana) država. EU nije nikakva država.

DECENIJE OBEĆANJA: Moguće je i da Amerikanci ispune jednu prijetnju - napuste OHR. 

I on ostane evropski instrument. Kanada, Japan i Turska bi tu manje ili više figurirali. 

I onda Evropa ima bonske ovlasti i štiti se od 'malignog američkog utjecaja'. 

Političari koji se pozicioniraju kao američki agenti, mogli bi se naći na udaru visokog predstavnika. Zabrani im se politički rad. I to je zakon u BiH. 

Oni koji su uz Evropu, mogli bi računati na 'evropsku perspektivu'. Koja nikako da se ostvari. Evo pune 33 godine. I Romeo bi za to vrijeme prestao (strastveno) lubiti Juliju, nekmol da se mi ne razočaramo!

Doduše, stvari se sada mijenjaju. 

U non-paperu koji je Politicki.ba jučer ekskluzivno objavio, kancelar Njemačke Freidrich Merz i predsjednik Francuske Emmanuel Macron (opet i po ko zna koji put) nude evropsku perspektivu zapadnom Balkanu. Uslov je da se provode reforme koje će od regionalnih praviti evropske države.

Jedina novina u novom papiru je ponuda o ekonomskim integracijama. Ali su i one uslovljene. 

Iznad toga stoji princip jednoglasja. Kandidati za pristupanje bez saglasnosti svih 27 zemlja EU ne mogu otići ni u WC!

Piši propalo!

UNCLE SAM HIGH REP: Moguć je i drugačiji scenarij. 

Evropa se povlači iz OHR-a. Oni su svakako stava da je to suvišno tijelo. 

Sve prepuštaju Amerikancima. I bonske ovlasti. 

BiH postaje 'neevropsko tlo'.

Američki visoki predstavnik ima bonske ovlasti. Vitla s njima kako mu je ćejf, Evropljani bjesne, ali ne mogu ništa. 

'Aktiviraju' se nevladine organizacije i udruženja za zaštitu ovoga ili onoga. Oni samo ponavljaju da je BiH 'banana republika' u kojoj Amerikanci rade šta hoće. BiH nije država, već el dorado. Svaka američka šuša može doći, mahnuti slikom s Trumpom s palcem gore, i sva vrata su otvorena. Poznato?

SAD ni ne pomišljaju da prime BiH kao 52. državu. Ili koju već. A ni mi ne pomišljamo bar da pitamo.

Evropljani onda više neće ni da čuju. Proširenje bez BiH. Što je odavno faktičko stanje!

SEDITE DA RAZGOVARAMO K'O LJUDI: Kako god da se odnosi između Amerikanaca i Evropljana budu dalje raspetljavali i u PIC-u, OHR kakav smo znali trajno je 'pobrisan'. 

Šteta je ostala. 

Vrijedna vaza je razbijena i nema ljepila koje može sakupiti na jedno mjesto krhotine. I prikriti ožiljke. 

Ipak, interes je i dalje prisutan. Uz sve (rastuće) razlike. 

Trump i njegova politika neće vječno trajati. 

Ustvari, trajat će još dvije godine. 

A onda dolazi nešto novo. Vidjet ćemo i koliko drugačije. 

Amerikanci ovog puta mogu dobiti svog visokog predstavnika. Ovakvog ili onakvog. Već se zna da je prethodni morao otići pod njegovim pritiskom pa Schmidtov nasljednik neće 'čačkati mečku'. 

Ali isto tako neće ni slijepo ispunjavati njene želje. 

Ko god da naslijedi Schmidta, ako ga bude, znat će da ima dana i nakon Trumpa. 

Schmidt je slijedio politiku Vašingtona. I evo gdje je završio. 

"Ovo je iznenađujuće. Kao Evropljanin, ponosan sam.

Ali, ako ovo ode na 'viši nivo', ako nam Trump kaže, 'sad imate 50 ili 100 posto tarife na ove robe', ne vjerujem da se nećemo predati', komentar je jednog diplomatskog evropskog izvora za Politicki.ba odmah nakon debakla SB PIC.

Dakle, za Evropljane, sve je dobro dok stvar ne ode 'na viši nivo'!

NIT' SA TOBOM, NIT' BEZ TEBE: Tuča Vašingtona i Brisela izgleda kao 'sudar titana'. Ali, titani su oronuli. Nije to ona sila koja je nekad postojala. Evropska je davno ishlapila. Evropljani se kočopere, ali su i mentalno nespremni za rat. Pa vidite da čak i Nijemci muku muče da nekako sklepaju vojsku. Ako ubrzo ne skontaju serijsku proizvodnju robota-vojnika, jeftinih a efikasnih, od one vojne sile ostat će samo priče. Manje više!

Amerikanci su iscijeđeni.

Koji zadnji rat su pobijedili?

Iz Afganistana su pobjegli glavom bez obzira.

U Iranu se zaglibili do guše.

Trump je zavapio da mu Evropljani pomognu.

Ovi ga brutalno od..bili!

I sad su se 'sklepili' u Sarajevu. 

'Maligni igrači' sve prate s rastućim zadovoljstvom. 

Mudro čekaju da zrela kruška padne u krilo. 

Jesu li i Vašington i Brisel svjesni toga.

Nisu!

...



Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.