Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH do sada je bezbroj puta dokazao da ono o čemu priča i nema baš dodirnih tačaka s realnošću, a najnovijim istupom u kojem želi pojasniti da su Bakir Izetbegović i Željko Komšić stavili paraf na širok pojas moguće saradnje MUP Rs-a i MUP-a Srbije i tako omogućili da MUP Srbije vršlja po BiH kad god poželi i kad to sa MUP Rs dogovori dokaz je da je Konakoviću veći problem opozicija nego grubi nasrtaji na BiH od strane Srbije.
Pri tome i ne čita šta piše u Sporazumu koji je parafiran 2010. godine, a gdje je jasno navedeno da je Granična policija BiH nadležni organ za stranu BiH.
Zapravo, Konaković je u svom Facebook status govorio o Sporazumu između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Srbije o policijskoj saradnji, s ciljem da skine odgovornost sa sebe i aktuelnih vlasti koje su prihvatile novu normalnost, i koje ne vide sporno ništa u tome da policija Srbije patrolira ulicama Bosne i Hercegovine, tačnije Rs, a na osnovu odluka svesrpskog sabora. Jer, planirano slanje policije Srbije nije se trebalo ostvariti na osnovu Sporazuma kojeg spominje Konaković, a kojeg nije pročitao.
Jednostavno on se bazirao isključivo na potpise, a želja da pokaže kako su SDA i DF omogućile takvo što jasno ukazuje da bi Konaković lako s Vučićem, Dačićem i Dodikom, samo da nema Izetbegovića i Komšića (!?).
A, Predsjedništvo BiH dalo je saglasnost u septembru 2010. kada je uz Željka Komšića u Predsjedništvu sjedio i Haris Silajdžić. Bakir Izetbegović je u Predsjedništvo BiH ušao u novembru 2010. Godine. Ovaj sporazum je ratifikovao i Denis Bećirović kao tadašnji član kolegija PSBiH 2011. godine.
Ali, nije sporan Sporazum, jer on nema nikakave veze sa ovim što su Srbija i Rs htjele da urade.
Nadležna Granična policija BiH
U ovom sporazumu nigdje nema Rs-a niti te saradnje. Ovo je bio sporazum dvije države. Sporazum je jako dobar, i čak poželjan, te apsolutno nema mjesta za Konakovićeve optužbe.
Tadašnjim članovima Predsjedništva treba odat priznanje za ovo postignuće jer se desio sporazum dvije države, dok Trojka pušta policiju iz Srbije da šeta po državi BIH, a da se to uopšte ne spominje u sporazumu.
Za razliku od Konakovića ministar odbrane Zukan Helez preciznije je i tačnije govorio o ovom problem, te je pohvalio odluku Ivice Dačića da ipak ne šalju policiju Srbije u BiH, jer u tom slučaju definitivno bi se prekršio Opći okvirni sporazuma za mir, na način da naoružani pripadnici policije strane zemlje ulaze na teritoriju i u pravni sistem BiH. Helez bi, kako je kazao, zatražio intervenciju komandanta EUFOR-a i predstavnika NATO štaba u Sarajevu.
Nije na odmet podsjetiti kako je Konaković pričao da će se njihovim dolaskom promijeniti loše prakse prethodnika.
Najavljivao da će biti “tvrđi orah” u kontekstu pregovaranja. No, Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine servilan je, kooperativan i u svakom nasrtaju na BiH nađe opravdanje u ‘onim prije’, iako je sve to daleko od istine.
