Još uvijek traje drama kroz koju prolazi Amir efendija Mahić. Kao desetogodišnjak on je odveden u koncentracioni logor. Preživio je. Danas zločinci nastoje završiti posao. I reis Kavazović je bio u logoru.
I Mahić, a pogotovo Kavazović, nebrojeno su puta dokazivali da ne mrze nikoga. A onda im je stavljena meta.
Piše: Sead Numanović
Žestina napada na Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu Huseina efendiju Kavazovića može iznenaditi samo naivne i neupućene.
Prednjači Milorad Dodik.
On se prosto ne može, a i neće, suzdržati. Mržnja koju demonstrira naprosto ne može suzbiti.
I sasvim jasno odražava ko je Dodik.
Odista, on se mijenja. Ali ne onako kako bi željeli neki u Sarajevu.
On se stabilno mijenja nagore.
Kako ga ne umiruju prijateljske poruke onih koji su mu u Sarajevu naklonjeni (iz interesa), tako ga još manje umiruju "izbalansirana" saopćenja iz međunarodne zajednice.
Većina onoga što smo jučer pročitalih od stranaca naprosto je uvreda zdravog razuma!
I sigurno je da se neki od stranaca već stide svojih jučerašnjih saopćenja. Moraju se stidjeti!
Politika "molimo sve sukobljene strane" davno je doživjela debakl.
I ona je licemjerna!
A ne samo Islamska zajednica, već i svi Bošnjaci, uključujući i one koji se tako ne deklariraju, ali ih ime "odaje", pod rastućim su udarom onoga što simbolizira Dodik.
Ko to ne vidi promašio je cijeli život.
Još uvijek traje drama kroz koju prolazi Amir efendija Mahić.
Kao desetogodišnjak on je odveden u koncentracioni logor. Preživio je. Danas zločinci nastoje završiti posao.
I reis Kavazović je bio u logoru.
I Mahić, a pogotovo Kavazović, nebrojeno su puta dokazivali da ne mrze nikoga.
A onda im je stavljena meta.
Reisova i Mahićeva jedina "krivica" je da su (pre)živ(jel)i!
I to je ukupna krivica Bošnjaka.
Oni su se "drznuli" dići glas. Odgovoriti na decenije nepravde koju živimo. Rekli su ono što mislimo. I što ćemo sve glasnije govoriti.
Bez obzira šta ko mislio.
Da nije istina to što pričamo, nas bi bilo stid. I zauvijek bi šutjeli.
A ne možemo se puno obazirati ni na neke poruke stranaca. Hvala njima, dobro su došli, drago nam je da su tu, među nama, da im je lijepo, što je i naša dužnost kao domaćina. Ako im naš stav ne godi, šta ćemo. Nismo krivi što govorimo istinu.
Nismo krivi i nije nam žao ako naš stav remeti neke njihove planove. Već smo im rekli da griješe. A i to prijatelj prijatelju trebaju reći. Ako takav prijatelj zamjeri, ako mu nije drago što mu govorimo istinu, onda to i nije prijatelj.
Pravda je naša osveta.
Istina najmoćnije oružje.
A dokazali smo i da se umijemo odbraniti.
Svjesni smo da nas je šutnja u prošlosti koštala hiljada nevinih života.
Prijatelji, ako su prijatelji, to će razumjeti i ozbiljno shvatiti.
