Piše: Almasa Hadžić
Već više od dvije godine, u svojim
javnim istupima (šta privatno govori ne smijemo ni pomisliti) član
Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, Bošnjake etiketira kao
muslimane, i tako ih, otimajući im njihovo nacionalno ime, pokušava podvesti
kao zalutalu vjersku skupinu u državi u kojoj žive stotinama godina.
Još prošle godine, na pitanje zašto
Bošnjake naziva imenom njihove vjerske, a ne nacionalne pripadnosti, Dodik je
odgovorio da će to raditi sve dotle dok Bakir Izetbegović Srbe u BiH bude zvao
„bosanski Srbi“.
Da se ne lažemo, takvom objašnjenju,
naravno, niko pametan nije povjerovao, baš kao što niko ko imalo poznaje
karakter i intelektualne domete Milorada Dodika ne vjeruje da je njegovo uporno
otimanje nacionalnog imena Bošnjacima i njihovo vraćanje u vrijeme kad im je u
službenim dokumentima, u rubriku „nacionalnost“ upisivano Srbin, Hrvat ili
neopredjeljen, produkt njegove pameti.
Tačno je da Dodik, obzirom na svoj
primitivni karakter i svakodnevno demonstriranu skoro patološku mržnju i prezir
prema svemu što nije srpsko, uživa u svojoj ulozi „otimača nacije“ Bošnjacima,
kao što je tačno da dok govori o muslimanima ne može da kontrolira vlastiti prezir prema njihovoj vjeri i kulturi i svemu
onome što ih u tom smislu definira.
Ali, Dodik u svojoj najnovijoj
ulozi nije sam.
Jer, nije on toliko pametan da
strategiju brisanja Bošnjaka kao naroda sa ovih prostora, sam sprovodi u djelo niti
je toliko snažan da se sa mogućim odgovorima na takvu strategiju sam suoči.
Ovdje je riječ o politici
osmišljenoj van Bosne i Hercegovine, tačnije u Beogradu, u krugovima koji su
osmislili i ratove devedesetih godina i po kojoj su Bošnjaci, kao povijesni
nasljednici BiH, u tim ratovima trebali nestati.
