Reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović obratio se imamima na današnjoj Skupštini Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:
Bismillahir-rahmanir-rahim
Drage kolege imami, draga braćo!
Želim vas poselamiti i poželjeti vam uspješan rad, kao jedan od vas. Udruženje ilmije je veoma značajna instanca u strukturi Islamske zajednice. Želim da ona bude ne samo organ kojemu će se imami obraćati kada imaju neki problem, već i protočnik ideja, kreacija, iskustava i svega drugoga što bi moglo pridonijeti poboljšanju rada i povećanju efikasnosti čitave Zajednice. Svjestan njegovoga značaja, uvijek sam i nastavit ću, ako Bog da, pružati mu punu podršku i podupirati njegove projekte.
Braćo!
Budući da se nalazimo u vremenu sveopće pometnje, pandemije, depresije i kriza svake vrste, osjećam potrebu da vam uputim nekoliko riječi, da vas ohrabrim, podsjetim i pozovem.
Svjedoci ste da su napadnute praktično sve vrijednosti, da vojske negativnih sila staju na put moralu, dobroj komunikaciji među ljudima, ljubavi i toleranciji; da koče uspostavu reda, progres i uspješan rad; da truju vrela humanosti, nade i ugodnoga života; da ljudima pomućuju jasno viđenje stvari.
Nema sumnje, živimo u vremenu velikih fitneluka, globalnih i lokalnih. Teško ih je sve uočiti, raspoznati i stići im se suprotstaviti, jer nadolaze jedni za drugim, „poput pramenova mrkle noći“, kako se izrazio naš Poslanik, a.s. U ovakvim vremenima teško je ostati postojan, otporan i snažan. U ovakvim vremenima potrebno je dodatno osnažiti i poboljšati odnos s Dragim Bogom, Koji napućuje na ono što je ispravno, Koji se odaziva onome u potrebi i Koji svoje miljenike obasipa vidljivim i nevidljivim blagodatima. Mi imami posebno trebamo povesti računa o tome, jer od našeg duhovnog stanja, od naše iskrenosti i posvećenosti umnogome zavisi i stanje naše lokalne zajednice, našeg džemata za koji smo zaduženi, a potom i šire društvene zajednice. Prema tome, ako mi budemo imali dobru poziciju kod Boga, naš rad će On blagosloviti i na nas spustiti svoju milost i svoju potporu. No, i mi moramo uložiti svo svoje znanje i umijeće u rad za boljitak sebe, svoje porodice i svoje zajednice, vjerske i društvene. Stoga nastojmo ne ostavljati praznog prostora u svome radu, jer će taj prostor tada popunjavati drugi. A popunjavaće ga nečim što nama neće biti drago!
Braćo!










