Povjerila nam je da su je u prošlu
nedjelju kćerka i zet odvezli kući u Konjević polje „da malo obiđe imanje“.
„Bilo je fino vrijeme, sunce
ogrijalo. Obišli i kuću i bašče, posjedili malo u avliji. Aman! Procvjetala
jagorčevina, obeharala i ona moja džanarika, da se insan nadiše ljepote. Još mi
bratić Džemail uzorao vrt da posadimo krompir. Jedva čekam da ova zima prođe pa
da se vratim kući. Fino mi je u Srebreniku, paze me i „šišikaju oko mene“, ali, džaba, insan voli
ono svoje. Nigdje ljepše nema k'o na svome. Još da vidim kako „ono“ nose iz moje avlije, sve bi mi bilo
potaman. A rekli su da će nositi čim proljeće svane“, raspričala se Fata.
Kazala nam je da je čula kako je
Republika Srpska izmirila obaveze prema podnosiocima apelacije, a prema odluci
Međunarodnog suda za ljudska prava iz Strazbura.
„Mene zanima samo jedna njihova
obaveza, a to je da se ukloni crkva i Orlovićima vrati zemlja koja je od njih
oteta. Niko 500 godina nije mogao ni kupiti, ni oteti metar zemlje u vlasništvu
Orlovića. To je emanet Hamza-dede
Orlovića i zato se ja toliko i borim da se ono što nam je oteto vrati. I vratit
će ako Bog da“ , poručila je na kraju našeg razgovora nana Fata Orlović.
