Bilo mi je dosta teško odlučiti da li i na ovim izborima biti kandidat ili napraviti pauzu.
Nisam od onih koji gledaju lične interese i prije kampanje prave dilove. Od onih sam koji žele označiti i predstavljati svoju lokalnu zajednicu, ali to ne želim raditi kao pojedinac, već kao timski igrač. Zato sam prihvatio da ponovo budem kandidat i da se ove godine kandidujem za Skupštinu Posavskog kantona.
Mnogi očekuju od nas mladih veće brojeve i veće uloge. Ali nisam od onih koji se otimaju za funkcije. Mislim da tu ulogu nose birači i da oni trebaju nama dati svoje povjerenje.
Jer jedno je priča koja ostane nakon izbora, a sasvim drugo ono što se dešava u praksi, pa i na sam dan izbora.
Mislim da trebamo pokrenuti mlade i dati im prostor. Ali bez mladih u institucijama, teško možemo napraviti ozbiljan iskorak.
Ja sam danas već iskusan kandidat — šesti put izlazim na izbore. Znam kako iznijeti kampanju, ali još važnije, znam kako razgovarati s ljudima i kako pozvati mlade da se uključe u političke procese.
Dosta svog obrazovanja i svog rada posvetio sam upravo mladima. Pokretao sam različite procese kroz političke akademije i nastojao da mladima otvorimo prostor za znanje, razvoj i aktivno učešće u društvu.
Ali na kraju, birači su ti koji trebaju prepoznati taj rad.
Ovo su teški izbori i upravo zato sam dugo razmišljao o kandidaturi. Na državnom nivou teško je napraviti iskorak kroz nacionalne strukture i okolnosti koje često unaprijed određuju mnogo toga.
