Damir Pinjo: Ne želim da moja generacija bude generacija koja je otišla

Zovem se Damir Pinjo. Student sam političkih nauka, usmjerenja međunarodni odnosi i diplomatija, i mlad čovjek koji je odlučio da svoje znanje, iskustvo i energiju uloži u sredinu u kojoj živi. U politiku ne ulazim sa uvjerenjem da znam sve odgovore, nego sa željom da učim, slušam ljude i budem dio generacije koja će preuzeti odgovornost za budućnost Sarajeva.

Kroz studij se sve više susrećem sa načinima na koje funkcionišu države, institucije i društva, ali mnogo toga sam naučio i putujući. Imao sam priliku obići različite evropske gradove, vidjeti kako izgledaju njihovi sistemi, javni prostori, saobraćaj i način života. I što više gradova vidim, sve sam svjesniji koliko Sarajevo ima ono što se ne može jednostavno kupiti novcem.

Vidim gradove koji su bogatiji, uređeniji i imaju mnogo veće budžete, ali Sarajevo ima posebno bogatstvo. Malo je gradova u kojima se na tako malom prostoru susreću različite kulture, narodi i religije, gdje historija različitih civilizacija živi jedna uz drugu, a planine, šume, rijeke i priroda počinju praktično na nekoliko minuta od centra grada. Sarajevo ima priču koju mnogi gradovi mogu samo poželjeti.

Problem je što mi tu vrijednost često ne znamo dovoljno cijeniti, zaštititi i pretvoriti u bolji život za ljude koji ovdje žive.

Upravo zato sam odlučio biti dio BH Zelenih. Za mene zelena politika nije samo pitanje ekologije niti priča o sadnji drveća. To je pitanje kakav život želimo imati. Čist zrak, uređeni parkovi, kvalitetan javni prijevoz, odgovorno upravljanje prostorom, zaštita prirode, dostupnije stanovanje, kvalitetno obrazovanje, nova radna mjesta i efikasne institucije – sve su to dijelovi iste priče.

A ta priča počinje od ljudi.

Najviše me brine činjenica da mladi ljudi sve češće svoju budućnost planiraju negdje drugo. Ne želim mladima govoriti da trebaju ostati ovdje samo zato što vole Bosnu i Hercegovinu. Ljubav prema domovini ne plaća kiriju. Mladi će ostati tamo gdje mogu raditi, napredovati, imati svoj dom, zasnovati porodicu i osjećati da njihov trud vrijedi.

Zato pitanje ostanka mladih ne smijemo svesti na patriotske parole. Moramo im ponuditi stvarnu priliku. To znači dostupnije stanovanje, podršku pri zapošljavanju, podršku mladim ljudima koji žele pokrenuti vlastiti posao i obrazovanje koje ih priprema za tržište rada budućnosti. Cilj ne treba biti da samo usporimo odlazak mladih, nego da napravimo Sarajevo u koje će se ljudi jednog dana željeti vratiti.

Želim Sarajevo u kojem se može normalno živjeti i disati. Godinama se tokom zime navikavamo na zagađen zrak kao da je to nešto što jednostavno moramo prihvatiti. Ne moramo. Potrebne su ozbiljne politike energetske obnove, čistijih izvora energije, boljeg javnog prijevoza i stalnog praćenja kvaliteta zraka. Građanin treba znati kakav zrak udiše svaki dan, a ne tek kada problem postane vijest.

Isto tako, moramo drugačije razmišljati o prostoru u kojem živimo. Grad budućnosti ne može biti grad u kojem se svaki problem pokušava riješiti novim automobilima i novim asfaltom. Potrebni su nam bolji javni prijevoz, sigurnije pješačke i biciklističke staze, uređeni parkovi, kvalitetnija javna mjesta i pametnije rješavanje parkinga. Grad treba prilagoditi čovjeku, a ne čovjeka gradu.

Istovremeno, ne smijemo zaboraviti šta Sarajevo i Kanton Sarajevo čini posebnim. Trebević, Igman, Bjelašnica, Vrelo Bosne, Skakavac, naše rijeke, šume i izvori pitke vode nisu samo lijepi prizori za fotografiju. To su resursi koje moramo sačuvati za generacije koje dolaze. Razvoj i zaštita prirode nisu suprotne stvari. Sarajevo može razvijati turizam, privredu i infrastrukturu, ali taj razvoj mora biti odgovoran i održiv.

Vjerujem i da institucije moraju biti mnogo bliže građanima. Ne smijemo imati sistem u kojem građanin provodi sate po šalterima kako bi završio nešto što bi mogao riješiti online. Digitalizacija, transparentnost i odgovornost ne trebaju biti privilegija, nego standard. Odluke koje utiču na živote ljudi moraju biti zasnovane na podacima, znanju i stručnim analizama, a ne na populizmu i kratkoročnim političkim interesima.

Posebno moramo biti odlučni kada je riječ o zaštiti žena i djece od nasilja. Nijedna žrtva ne smije ostati sama nakon prijave. Institucije moraju pružiti sigurnost, pravnu i psihološku podršku i mogućnost da osoba ponovo izgradi svoj život.

Ne ulazim u politiku sa obećanjem da ću riješiti sve probleme. To bi bilo neozbiljno. Ulazim sa spremnošću da se problemi ne guraju pod tepih i da se za njih traže konkretna rješenja. Ne želim da se godinama iste stvari nazivaju „složenim pitanjima“ samo zato što niko nije imao dovoljno hrabrosti da ih počne rješavati.

Ne želim biti još jedno ime na izbornoj listi. Želim biti dio generacije koja će pokazati da mladost nije nedostatak iskustva, nego prilika da se stvari počnu raditi drugačije.

Moja generacija je odrasla uz internet, putovanja i mogućnost da vidi kako drugi gradovi funkcionišu. Vidjeli smo šta može bolje. Zato ne trebamo imati kompleks prema Evropi. Trebamo učiti od nje, uzeti ono što je dobro i prilagoditi našim potrebama.

Ali isto tako, ne smijemo zaboraviti šta mi imamo.

Sarajevo ima dušu, historiju, različitost i prirodu kakvu mnogi gradovi nemaju. Imamo ogroman potencijal, ali potencijal sam po sebi nije dovoljan. Potrebni su ljudi koji će ga pretvoriti u rezultate.

Zato želim da moja generacija ostane.

Da ovdje radi, stvara, osniva porodice, pokreće poslove i gradi svoj život.

Ako jednog dana budem mogao reći da sam svojim političkim angažmanom barem malo doprinio tome da jedan mladi čovjek odluči ostati u Sarajevu umjesto da ode, znat ću da je imalo smisla.

Jer politika za mene nije pitanje funkcije.

Politika je pitanje kakav grad ostavljamo iza sebe.

Ja ne želim da moja generacija bude generacija koja je otišla.

Želim da budemo generacija koja je ostala, zasukala rukave i promijenila stvari.

I zato sam ovdje.

Damir Pinjo
Kandidat BH Zelenih