Šta
to mladog čovjeka motivira da se okuša u politici u vremenima kada najveći broj
ljudi grozničavo traži način da zauvijek ode iz države?
Prvenstveno se moram zahvaliti portalu politički.ba na pruženoj prilici mladima za promociju i srdačno pozdraviti sve čitaoce koji će ovu kampanju ispratiti i podržati do kraja, kao što ću se i ja uvijek boriti i podržavati sve pozitivne inicijative koje se tiču mladih.
Na listi Naše stranke
Zovem
se Tibor Kovačević, dolazim iz Tuzle i apsolvent sam Fakulteta političkih nauka
i međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Trstu, u Italiji. Imam 25 godina i nalazim
se na listi Naše stranke na 8. mjestu za Gradsko vijeće Tuzle.
Vrlo lako bi se moglo zaključiti da moja struka podrazumijeva profesionalno bavljenje politikom, ali to nije baš tako jednostavno kao što se na prvi pogled čini.
U
politiku sam ušao iz par ličnih razloga.
Studirajući
u Italiji dosta vremena sam bio odvojen od kuće i nisam baš imao najbolju percepciju šta se dešava u mojoj
Tuzli i naravno BiH. Sve sam nekako gledao iz trećeg lica i više sa naučnog
aspekta.
Vrativši
se u svoj rodni grad uvidio sam da dosta mojih prijatelja i poznanika više nije
tu. Samo se sjetim sreće svojih roditelja kada me vide svaki put nakon mog
višemjesečnog odsustva i tuge u njihovim i mojim očima kada sam se vraćao nazad
u daleki Trst. Jako bolna i emotivna stvar je pomisliti da je takvih roditelja
puno i da će ih, ako se ovaj politički haos nastavi, samo biti još više.
Mladi, pametni, perspektivni, obrazovani i nadasve dobri mladi ljudi su potražili svoj hljeb i sreću van domovine, koja im nije pružila ništa da ostanu tu, naravno kao ni meni. To je za mene lično bilo porazno i počeo sam nekako da se ljutim i krivim samog sebe što tih ljudi više nema, što ih nisam mogao vratiti. Ali kao mlad čovjek potpuno sam ih razumio, jer omladina u Tuzli nema perspektivu, nema poticaja, nema ništa što bi ih podstaklo da ostanu, a sve zbog višedecenijske loše lokalne politike koju (ne)kroje gradski moćnici.
Vlast nas tjera
Štaviše,
imam osjećaj, a razgovarajući sa mnogima mi se to i potvrdilo, da vlast čini
sve kako bi uništila svaki vid aktivnosti za mlade.
Činjenica
je da je Tuzlanska omladina u ekstremno opasnoj letargiji iz koje ne vidi više
načina kako da se izvuče. Ipak, smatram da radom i sistemskom promjenom možemo zaustaviti sve to.
Tuzli
trebaju novi mladi ljudi i nove ideje.









_xs.jpg)
