Drugim riječima, desetine miliona maraka su potrošene, a javnost i dalje nema odgovor na pitanje kakav je bio stvarni efekat programa.
Dok se federalne vlasti godinama hvale mjerama pomoći privredi i očuvanjem radnih mjesta, revizorski izvještaj za 2025. godinu otkriva poražavajuću stvarnost – više od 77 miliona KM javnog novca podijeljeno je bez jasnih dokaza da je postignut cilj zbog kojeg su sredstva i dodijeljena, piše Hayat.
Računica Vojina Mijatovića
Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta, kojim rukovodi Vojin Mijatović, tokom 2025. godine isplatilo je najmanje 77,3 miliona KM subvencija privatnim poslodavcima. Međutim, revizori su utvrdili da nije provedena analiza koja bi pokazala da li je tim novcem zaista sačuvano ijedno radno mjesto.
Drugim riječima, desetine miliona maraka su potrošene, a javnost i dalje nema odgovor na pitanje kakav je bio stvarni efekat programa.
Novac podijeljen, rezultati nepoznati
Revizorski izvještaj navodi da institucije nisu izvršile evaluaciju učinaka pomoći vrijedne gotovo 100 miliona KM, niti su utvrdile koliko je zaposlenih zadržalo posao zahvaljujući budžetskom novcu. Bez takvih podataka nemoguće je procijeniti da li su sredstva bila opravdana ili se radilo o još jednom skupom eksperimentu plaćenom novcem građana.
Posebno zabrinjava činjenica da su milioni maraka isplaćivani iz mjeseca u mjesec, dok nisu postojali mehanizmi koji bi pratili rezultate programa. Hiljade poslodavaca redovno su dobijale subvencije, ali nije uspostavljen sistem koji bi dokazao da je novac donio konkretne koristi tržištu rada.
Revizori su otkrili i ozbiljne propuste u finansijskom poslovanju Ministarstva. Nije izvršeno adekvatno usklađivanje stvarnog i knjigovodstvenog stanja imovine, dok potraživanja u iznosu od 666.676 KM godinama ostaju bez konačnog rješenja, suprotno zakonskim obavezama.
Revizija otkrila sistemske propuste u kontroli i praćenju
Dodatni problem predstavlja izostanak funkcionalnog sistema interne kontrole. Revizija je ukazala na potrebu uspostavljanja efikasne interne revizije, unapređenja evidencija i usklađivanja internih pravilnika sa zakonima, što pokazuje da ni osnovni mehanizmi nadzora nisu postavljeni na zadovoljavajućem nivou.
Najteži nalaz ipak ostaje činjenica da Ministarstvo nije moglo dokazati efekte programa koji je građane koštao više od 77 miliona KM. U vremenu kada se Federacija BiH suočava s budžetskim pritiscima, deficitom i novim zaduženjima, ovakvi nalazi dodatno otvaraju pitanje odgovornosti za trošenje javnog novca.
Revizori su zatražili da Ministarstvo konačno uspostavi sistem praćenja učinaka i analizira rezultate dodijeljenih subvencija. Do tada ostaje otvorena dilema da li su milioni maraka zaista spasili radna mjesta ili su završili kao još jedna stavka u budžetskoj potrošnji bez mjerljivih rezultata.
