Prije dvadeset godina, oko 300 miliona Evropljana držalo je potpuno novu valutu u svojim rukama - euro.
Od Lisabona do Helsinkija i Atine, građani su mogli da podižu euro novčanice na svojim lokalnim bankomatima, kupuju svoje namirnice kovanicama eura i putuju u inostranstvo bez zamjene valute.
Prelazak sa 12 nacionalnih valuta na euro bio je jedinstvena operacija u historiji: Evropska centralna banka štampala je više od 15 milijardi eura novčanica, a oko 52 milijarde kovanica iskovano je prije 1. januara 2002. godine.
Nadovezujući se na širenje jedinstvenog tržišta, euro je postao jedno od najopipljivijih dostignuća evropskih integracija, zajedno sa slobodnim kretanjem ljudi, Erasmus programom razmjene studenata ili ukidanjem naknada za roming unutar EU.
Na dubljem nivou, euro odražava zajednički evropski identitet, simbol integracije kao garant stabilnosti i prosperiteta u Evropi.
Kao ministri finansija i članovi Evropske komisije koji upravljaju ekonomskom politikom eurozone, mi se kolektivno osvrćemo na proteklih 20 godina i identificiramo neke prioritete za budućnost naše zajedničke valute.

Poslednjih 20 godina – punoljetstvo
Pošteno je reći da je euro imao puno toga za upamtiti u prve dvije decenije.
Od velikog entuzijazma svojih početaka, euro je narastao i postao druga najraširenija valuta na svijetu. Naša zajednička valuta i dalje je veoma popularna – oko 80% građana smatra da je euro dobar za EU – a eurozona se nastavila širiti, od 11 početnih članica, na 19 zemalja danas, i više na putu ka pridruživanju narednih godina.
Ovaj napredak je postignut uz suočavanja sa ozbiljnim izazovima. Neki su bili skeptični prema projektu već u povoju.
Kada je dostigao svoje tinejdžersko doba, među državama članicama i institucijama je došlo do šireg shvatanja da arhitektura eura nije prvobitno bila dizajnirana da odgovori na seizmički šok globalne finansijske krize i krize državnog duga koja je uslijedila. To je podstaklo reformu upravljačkog okvira eurozone, uspostavljanje zajedničkog mehanizma podrške za zemlje u finansijskim problemima i zajedničkog nadzornog sistema za evropske banke: priznanje da se rješenje mora pronaći u većoj koordinaciji i dubljoj integraciji.
Ove rane krize omogućile su euru da sazrije i ojača svoju međunarodnu ulogu. Također smo naučili vrijedne lekcije koje su nam dobro poslužile u trenutnoj pandemiji: njena priroda bez granica otkrila je i dubinu naše međuzavisnosti i snagu našeg jedinstva.











