Irfan Glogić: Gdje god da sam, razmišljam o BiH

O naučnim uspjesima bh. matematičara dr. Irfana Glogića, trenutno postdoktoranta na Univerzitetu u Beču, u svjetskoj naučnoj zajednici odavno se zna, iako sam, o sebi, rijetko u javnosti govori.  

Završio je Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, gdje je stekao i diplomu magistra nauka, nakon čega je doktorirao na  presižnom Ohio State University u SAD.

Za istraživački rad u okviru svoje doktorske teze univerzitet mu je dodjelio najprestižniju nagradu koja se dodjeljuje doktorantima u SAD-u, takozvanu „Predsjedničku stipendiju“.

Onim koji prate matematička naučna postignuća u svijetu, poznato je da je Glogić za vrijeme doktorskog studija riješio matematički problem kojim je napravio značajan progres u naučnoj oblasti kojom se bavi.

Irfan je rođen 1988. godine u Sjenici, u Sandžaku, gdje je završio i  osnovnu školu. 

Tu je, kaže, i počelo njegovo zanimanje za matematiku gdje je na državnim takmičenjima postizao značajne uspjehe.

„Tada sam dobio stipendiju za školovanje na Tursko-bosanskom koledžu u Sarajevu gdje sam došao sa 14 godina.  

Kao srednjoškolac išao sam na matematička takmičenjima svih nivoa u BiH.

Dva puta sam bio član tima BiH na svjetskoj matematičkoj olimpijadi za srednjoškolce, odakle sam 2006. godine u BiH donio bronzanu medalju, koja je ujedno i prva medalja sa matematičke olimpijade za moju školu. Uslijedio je studij u Sarajevu, zatim master, a potom doktorat u SAD. Danas shvatam šta znači proći sve te faze obrazovanja, ustvari, naučnog odrastanja, mjenjanja sredina življenja, upoznavanja mnogih ljudi, stjecanje novih prijateljstava“, započinje svoju priču za politicki.ba ovaj nevjerovatno uspješan mladi naučnik.

Po završetku doktorskog studija dr. Irfan Glogić stigao je u Austriju  gdje mu je ponuđen postdoktorski angažman na Univerzitetu u Beču. Trenutno vodim istraživački projekat finansiran od strane Austrijske fondacije za nauku, gdje se bavi proučavanjem parcijalnih i diferencijalnih jednačina koje modeliraju fizikalne i biološke procese.

„Cilj mi je da sa rigoroznog matematičkog stanovišta proučavam prirodne fenomene koje je eksperimentalno teško analizirati, na primjer, evoluciju geometrije kosmosa, formaciju crnih rupa i migracione procese kod životinja i ljudi“, objašnjava dr.Glogić koji je već autor jedne knjige i osam naučnih radova objavljenih u prestižnim svjetskim matematičkim časopisima, a koje je prezentirao na brojnim naučnim konferencijama u svijetu.

Prisjećajući se perioda osnovne škole, Irfan podsjeća koliko je u prepoznavanju talenta i sklonosti prema nekoj aktivnosti, bilo nauci, sportu, književnosti itd, važna uloga roditelja i nastavnika.

„Bio sam odličan učenik, ali nijedan premet mi nije privlačio posebnu pažnju. To se promijenilo pri kraju četvrtog razreda osnovne škole, kada mi je otac kupio prvu zbirku zadataka sa takmičenja iz matematike. Tada sam otkrio fascinantni svijet takmičarske matematike, koja mi je bila daleko zanimljivija i izazovnija od onoga što se nudilo u školskom kurikulumu.

Sjećam se da sam se sa strašću igrao zadacima i, nakon što riješim jedan, s nestrpljivošću bih iščekivao da vidim koji izazov donosi sljedeći zadatak. Kada sam uz to počeo nizati uspjehe na takmičenjima postalo je jasno da imam i talenat.

Takođe, imao sam sreće da je moj nastavnik matematike iz osnovne škole u Sjenici bio spreman da odvoji vrijeme i dodatno individualno radi sa mnom. U srednjoj školi u Sarajevu je već postojao relativno razrađen sistem rada sa talentima, tako da je to samo povećalo momentum koji sam imao“.

Iako se, kaže, sa intrinzičnom zainteresovanošću bavio matematikom kroz cijelo školovanje, istinsku strast i ljubav je razvio na tek na fakultetu. Tada je, između ostalog, shvatio da pored apstraktnog i estetskog aspekta, matematika ima veoma jaku i posve živu utilitarnu dimenziju.

„Činjenica je da se matematičkim jezikom mogu formalno opisati mnoge prirodne pojave, od kretanja elektrona u atomu, preko dinamike morskih talasa, pa do nastajanja i evolucije zvjezdanih galaksija. Toga je bio svjestan čak i Da Vinči kada je rekao “O vi koji učite, učite matematiku, ne gradite bez temelja”.

Šta više, stiče se utisak da je matematika unikatan jezik kojim priroda komunicira sa nama, i ta takozvana “nerazumna efektivnost” matematike u prirodnim naukama je i dalje neka vrsta misterije.

Iz tog razloga postoji konstantan priliv jako bitnih i zanimljivih matematičkih problema iz primijenjenih oblasti, i to matematiku čini jednom veoma vibrantnom i dinamičnom naukom.

Takođe, proučavanje datog matematičkog modela sa rigoroznog stanovišta je jako važno, s jedne strane radi provjere validnosti modela, i s druge strane radi predikcije ponašanja modeliranog procesa.

Na primjer, još početkom 20. vijeka se na osnovu Ajnštajnovih jednačina, koje modeliraju evoluciju kosmosa, moglo naslutiti postojanje crnih rupa, da bi tek nakon više od stotinu godina bio eksperimentalno detektiran i prvi primjerak. Eto, zašto volim matematiku, zašto sam toliko posvećen naučnoj oblasti kojom se bavim“, ističe dr. Glogić.

Na studiju je, kaže, shvatio da mu je istraživačka matematika daleko zanimljivija od takmičarske.

Kod istraživačke matematike, kojom se sada profesionalno bavi, stvari su drugačije. Tu se, kaže, radi na otvorenim problemima, za čiju rezoluciju često treba razviti nove metode i tehnike, na kojima se nerijetko radi dugo, i koji često imaju bitne posljedice po razumijevanje modeliranog fenomena.

„Trenutno, sa jednom saradnicom pišem rad u kojem pokazujemo da kod populacione dinamike bakterija u biologiji i gravitacione interakcije takozvanih “oblaka čestica” u astrofizici važi pravilo da u slučaju jako visoke lokalne koncentracije, populacija bakterija/čestica nužno poprima određeni singularni oblik koji ima takozvanu osobinu samo-sličnosti.

Ovakvi rezultati su jako bitni, jer govore o generičkom ponašanju modela, koje se eksperimentalno i numerički može samo naslutiti ali ne i dokazati. Uz to, ovaj model je veoma popularan u primijenjenoj matematici, a rezultat koji pokazujemo je otvoren već više od 20 godina.

Posljedično, manjak vremenskog pritiska, rad na neriješenim problemima, i prilika za izražajem inovativnosti i kreativnosti čine da svaki radni dan počinjem sa ushićenjem.

Kada o ovome govorim, uvijek mi na pamet padaju dvojica: Isac Newton, koji je sebe vidio kao dječaka koji se na morskoj obali igra raznobojnim kamenčićima dok veliki okean neotkrivenih istina stoji pred njim, i Thomas Edison, koji je govorio kako nijedan dan u životu nije radio, kako je sve to bila igra“, ističe ovaj mladi, već afirmirani naučnik pokušavajući nam objasniti svu „čar bavljenja naukom koju voli“.

Dr. Glogić podvlači da mu  je podučavačka dimenzija akademskog poziva, jako bitna. Prilika je to, kaže, da s jedne strane otkriva kako svijet funkcionira, a s druge strane da to  pojašnjava mladim i jako pametnim ljudima, što  je ostvarenje sna i nešto na čemu je „Bogu neizmjerno zahvalan“.

Mnogo je sretnih okolnosti, ističe dr. Glogić, koje su trasirale njegov put  u nauku.

Najprije je to, podrška uže porodice posebno u osnovnoj školi. Sjeća se koliko su mu se roditelji trudili da ima odgovarajuću literaturu, da pohađa pripremne kampove za mlade matematičare itd, kako je majka svoje aktivnosti organizirala spram njegovim potreba.

„Ta vrsta podrške od roditelja mi je puno značila. Ovdje bih iskoristio priliku da ukažem roditeljima talentirane djece u BiH da za osnovce i srednjoškolce trenutno postoje jako dobro osmišljeni pripremni kampovi koje organizira Udruženje matematičara kantona Sarajevo.

Iako sam kasnije i u srednjoj školi i na fakultetu u Sarajevu imao podršku i prijatelja i profesora, a i sistema, gdje sam u toku studija dobijao stipendije iz više fondova, ipak ,najbitnija prekretnica u mojoj dosadašnjoj karijeri je bila odlazak u Ameriku.

Bio sam dobro svjestan kvaliteta njihovog doktorskog studija, koji je osjetno ispred onih koji se nude u Evropi. Tu je još jednom došla do izražaja podrška porodice, koja je u ovom slučaju bila bezrezervna. Pogotovo me je brinula reakcija moje majke, jer za jednu ženu iz konzervativne  porodice, pustiti dijete da ode u drugu zemlju sa 14 godina, a nakon toga i na drugi kontinent, u emotivnom smislu  je ravno gubitku djeteta. Međutim, ona je to junački podnijela, bez da ja osjetim njenu brigu i strah, i na tome sam joj neizmjerno zahvalan, kao i bratu koji je, s obzirom da je tada već bio zaposlen, podnio veći dio finansijskog tereta mog odlaska“.

Studij u Americi, priznaje dr. Glogić, bio je apsolutno transformativno iskustvo, i definitivno najveći vjetar u leđa koji je  dobio. Tamo je kaže naučio šta stvarno znači baviti se naučno-istraživačkim radom.

„Taj sistem jednostavno funkcionira na način da maksimizira potencijal koji student posjeduje. Ja sam strastveno i posve disciplinirano radio ono što znam dobro raditi, a oni su se potrudili da mi obezbijede odlične uslove za to, od kvalitetnih kurseva, mentoringa, preko savršenih radnih okolnosti, do novca koji mi je trebao da bih putovao i prezentirao svoj rad.

Onda su se nizali uspjesi, i na istraživačkom i na podučavačkom planu.

Kada restrospektivno pogledam na svoj život shvatam da sam od samog početka, od svoje desete godine i prvog matematičkog takmičenja, zaista strastveno, predano i strpljivo radio ono za šta sam nadaren i što sam volio. Uz to sam pažljivo obraćao pažnju na svaku priliku koja mi se pružala, i vrata su mi se jedna za drugim sama otvarala.

Ako hoćete da u nauci kojom se bavite budete  ozbiljni, priznati i poštovani, ne možete preskakati ni jednu stepenicu u svom odrastanju“.

Irfan priznaje da  Sarajevo i BiH imaju posebno mjesto u njegovom srcu jer je  u Sarajevu i BiH proveo svoje formativne godine i najduži dio svog edukacijskog života.