Zveckanje oružjem u Sredozemnom moru

Unutarnje-politički razlozi dodatno "motiviraju" turske političare. Naime, iduće godine se u Turskoj održavaju predsjednički i parlamentarni izbori. Erdogan i AKP strahuju od značajnog gubitka podrške birača, između ostaloga i zbog visoke stope inflacije i loše ekonomske situacije. Vanjsko-političke čarke, kako se smatra, mogle bi odvratiti pažnju od problema kod kuće.

Ali i s grčke strane se zvecka oružjem, doduše to ne rade članovi vlade. Na TV-stanici Open je tako umirovljeni viceadmiral Yiannis Egolfopulos ponovno naklapao o tome kako bi se Turskoj mogla očitati lekcija: "Ako oni (Turska, nap. red.) povuku prvi potez, onda će doživjeti nešto što još nikada nisu doživjeli".

Njemačka više nije neutralna?

Kako se u ovom sporu pozicionira Njemačka? Po pitanju suverenosti otoka, ministrica vanjskih poslova Baerbock je tokom nedavne posjete Grčkoj i Turskoj bila jasna: "Grčki otoci su grčki teritorij i niko nema pravo to dovoditi pod znak pitanja". Na pitanje o militarizaciji nije odgovorila. Njezin turski kolega Cavusoglu se požalio da Njemačka po tom pitanju više nije neutralna: "Gospođa Merkel je to bila. Njemačka je u njezino vrijeme bila iskreni posrednik. Njemačka politika je bila uravnotežena". 

A u posljednje vrijeme, kaže on, "ta se ravnoteža nažalost izgubila". 

No, i grčka strana ima osjećaj da Njemačka ne tretira uvijek Atenu na fer način. Grčki šef diplomatije Nikos Dendias kritizirao je oštro njemački izvoz oružja i prodaju podmornica Turskoj. 

"Zahvaljujući tim podmornicama raste opasnost da odnos snaga u Sredozemlju postane neuravnotežen".

Naklonost Vašingtona

Njemačka ionako u tom konfliktu igra sporednu ulogu. I Erdogan i Mitsotakis se prije svega trude oko naklonosti Vašingtona. Činilo se najprije da je Mitsotakis u boljoj poziciji. Sredinom maja je održao govor pred oba doma Kongresa SAD, govorio je o tome da si NATO, nakon Ukrajine, ne smije dozvoliti "dodatni izvor nestabilnosti" na svom jugoistočnom krilu. Grčki premijer je od Vašingtona zahtijevao da ne podrži modernizaciju i proširenje turskog borbenog vazduhoplovstva uz pomoć aviona tipa F-16. Za Erdogana je ta posjeta bila bolna, jer je Mitsotakis uspio pridobiti SAD da Grčkoj prodaju F-35 borbene avione – dakle iste one koje Vašington nije htio prodati Turcima.

Ali samo nekoliko sedmica kasnije, američki predsjednik Joe Biden je na rubu NATO-summita u Madridu obećao da će "u potpunosti" podržati modernizaciju turske flote uz pomoć letjelica F-16. Tako je, kako se pretpostavljalo, Biden htio ponuditi Erdoganu nešto konkretno za podršku Turske ulasku Švedske i Finske u NATO.

Utjecaj rata u Ukrajini

Iako konačna odluka o isporuci F-16 aviona još uvijek nije "pala", ova priča jasno pokazuje koliko Turska strateški profitira od rata u Ukrajini – zato što je pozicija Ankare sada još važnija nego što je bila ranije.

Turska je, prije rata u Ukrajini, kupila ruske rakete za protivvazdušnu odbranu i tako razbjesnila Amerikance. I svejedno je taj posao realiziran, zato što si NATO nije mogao dozvoliti raskol s Turskom, a pogotovo si to ne može priuštiti sada, u jeku ruskog rata u Ukrajini.

I da se vratimo opet Grčkoj: koncem jula je Erdogan pozvao NATO-partnere na vojnu vježbu u Izmiru na obali Egejskog mora. Praktički u vidokrugu grčkih otoka. Radilo se o mornaričkoj invaziji s ciljem osvajanja jednog fiktivnog otoka. Na vježbi su bile američke, francuske i talijanske trupe. Ali ne i grčke. Atina je žestoko protestirala. Ali taj protest se izgubio negdje u hodnicima NATO-centrale u Briselu.