ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Vijesti/BiH
BiH

Zlatko Miletić objavio dirljiv in memoriam svom saborcu

politicki.ba

"Komandire.. obećavam.. Ja ću ostaviti srce za svoju raju, za svoje Sarajevo, svoju Bosnu..." Pomislim nekako pozitivno ludo hrabar, pa i simpatičan..."

Zlatko Miletić, delegat u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, objavio je dirljiv post. 

U njemu se oprostio od svog saborca: 

Objavu prenosimo u cjelosti: 

"April 92 opšti haos, rat, ne zna se ništa niti gdje tko niti tko je s kim.. Pokušavamo se organizovati nas 20-tak u SJB N Sarajevo, kako da se branimo šta da radimo..

Jedno jutro dolazi mi aktivni policajac Živojin Simikić, Srbin, odgovoran, profesionalan, uredan čovjek i policajac koji je ostao da brani Bosnu.. Gotovo plačnim riječima me pita.. "Molim te komandire, imam sina, hoće u rat nema Boga, molim te primi ga u stanicu, makar porazgovaraj, bojim se da dođem kući, uzet će mi oružje, otići će sa rajom negdje, ne znam šta ću..." 

Govorim mu, da iako to nije običaj, da članovi porodice zbog rata budu na jednom mjestu i da je mlad još ali mu kažem dovedi ga ujutro, misleći da porazgovaram s njim i da ga vratim kući..

Sutra ujutro sa ocem zv. Žika (senior) ulazi Žika (junior).. Štrkljav, visok mladić krupnih očiju, u starkama, farmerkama, bez dlake na licu...s velikim osmjehom preko čitavog lica..započe monolog, krećući se desno lijevo po kancelariji, stištuči šake gestikulirajući mlatarajući rukama od uzbuđenja, govori... "Komandire.. obećavam.. Ja ću ostaviti srce za svoju raju, za svoje Sarajevo, svoju Bosnu..." Pomislim nekako pozitivno ludo hrabar, pa i simpatičan... Predomislim se..

Kažem mu smiri malo doživljaj.. Primiti ću te ali moraš proći obuku sa oružjem moraš postati punoljetan i možeš krajem mjeseca maj 92 u borbu.. Skoči onako nezgrapan na mene, ljubi me zahvaljuje se ode sa onim širokim osmjehom sav sretan.. A ja ostadoh zabrinut šta ako mu se šta desi? I kažem mu dok je izlazio sa ocem da ne smiju zajedno ići na liniju.. I onako u prolazu dobaci eto ti njega ovde u Stanici ja samo idem gdje god treba ne brini se komandire..

I tako bi od 92 do 95 godine nikad niti jedan zadatak a bilo je jako izazovnih, od učešća na liniji do hapšenja ozbiljnih kriminalaca nije odbio, nikad ništa nije ni komentarisao, pozitivno ludo hrabar, ponekad na granici agresivnosti, nabrijan, pouzdan odan.. I svi su ga voljeli i osjećali su se sigurnije sa našim Žikom koga smo u zezanju zvali, dodavali "Srbine", ali bili smo spremni poginuti jedni za druge..

Kraj rata 96, demobilizacija.. Masa boraca koji su ostali bez posla između ostalih i moj suborac Žika junior zove me u kafanu.. Dođem..

Prvo što primijetim nema više onog osmijeha i djelom prepoznam šta se desilo onom nasmijanom momku.. Kao i većini nas.. I meni.. 

Nismo bili više isti ljudi.. Otišao je dio naše duše sa tim našim mejtovima, leševima, naših drugova i građana, sjeti se policajca rah. Hota Izeta pog. april 92, kad nitko iz niti jednog pokopa nije htio da ga sakupi, dali su mi neke plave plastične kante da razneseno tijelo u krugu od 100 metara uzmem i pokupim.. Ili dječaka od 7 g. starosti koga na raskrsnici pogode agresori snajperom u čelo.. Ili kada vidiš suze ili čuješ jecaj, plač, majke, sestre, kćerke ne možeš ostati isti...

E, to sam vidio u njegovim očima i ozbiljnom licu.. Pričajuči mi o ozbiljnim, sada životnim problemima moli me da mu nađem posao i odmah zovem svog druga Munju, koji je srećom držao zaštitarsku agenciju, objasnim šta i kako. Žika sutradan počne da radi..

A onda kao većina građana BiH, porodica, briga problemi, stres, bolest kratka ali teška.. I ode moj Žika.. Ispunio si obećanje, dao si srce za svoju raju, za svoje Sarajevo, svoju Bosnu.. Počivao u miru druže!".


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.