Zabrinjavajući podaci: U BiH 90 % žrtava trgovine ljudima su djeca

Sumnju na trgovinu ljudima može prijaviti bilo ko policiji ili centru za socijalni rad. Ukoliko se kontaktira Centar za socijalni rad, oni potom kontaktiraju policiju koja dalje kontaktira zdravstvene ustanove i nadležnog tužioca da se žrtva po potrebi i ukoliko se ustanovi da je neophodan smješta dalje u sigurnu kuću, gdje joj se određuje staratelj ukoliko je maloljetna.

"Broj djece raste, kao i potreba da na neki način osvijestimo tu činjenicu, da kompletna javnost osvijetli tu činjenicu, da gdje primijeti dijete više puta u zapuštenom i zanemarenom stanju, sa povredama, izgubljeno, bez pratnje odrasle osobe, da to prijavi i traži intervenciju nadležnih institucija", izjavila je Mirsada Poturković iz Kantonalnog centra za socijalni rad Sarajevo. 

Sigurna kuća u Bijeljini jedna je od četiri u našoj zemlji u koju se smještaju i žrtve trgovine ljudima. Prošle godine ih je bilo 15.

"Osnovna uloga kad dođe u sigurnu kuću je da se stabilizuje, da se smiri, da ima osjećaj da je na sigurnom i bezbjednom mjestu. Jako je zabrinjavajuće to da u posljednjem periodu u sigurnim kućama imamo sve veći broj djece koja su žrtve potencijalne trgovine ljudima i oni su isključivo bez roditeljske pratnje, što negdje govori koliko je rasprostranjen ovaj oblik nasilja", rekla je Milka Stević, koordinatorica Sigurne kuće u Bijeljini. 

Procjene međunarodnih organizacija su da je oko 27,6 miliona osoba u svijetu žrtva trgovine ljudima. Većina žrtava prisiljena je na rad, prosjačenje ili druge oblike zlostavljanja, a žene i djevojčice čine više od 70 odsto njih, piše BHRT.