U januaru ove godine iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine, preko medija bliskih toj instituciji, javnost je obaviještena da se intenzivno radi na predmetu granatiranja Sarajeva i ubistava civila tokom najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj historiji, piše NAP.
Poruka je bila jasna optužnica će biti podignuta u narednim mjesecima, eto, samo što nije. Onda je stigla saga zvana Sarajevo safari, pa su se mediji bavili tom pričom, pa čak i politički predstavnici pružajući podršku stranim tužiocima da pronađu monstrume koji su navodno iz zabave ubijali Sarajlije. Niko u tom periodu ne pita Tužilaštvo BiH šta oni rade i zašto ne procesuiraju očigledne stvari. Nije trebalo mnogo istrage, eventualno posložiti haške dokumente i optuženje je tu...
Ali, ljeto je već pri kraju, a od najavljene optužnice nema ništa. Nema odgovora, nema objašnjenja, nema rokova. Ostala je samo još jedna u nizu neispunjenih najava Tužilaštva BiH.
I nije ovo prvi put da javnost svjedoči tom obrascu. Slična obećanja slušali smo i kada je riječ o predmetima visoke korupcije. Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić najavljivao je odlučniji obračun sa kriminalom u najvišim političkim i ekonomskim krugovima, velike predmete i spektakularne akcije. Međutim, ta energija kao da je nestala onog trenutka kada je prioritet postalo procesuiranje predmeta poput Dobrovoljačke ulice, slučaja koji je godinama bio politički interes iskuljučivo Beograda.
Nakon toga uslijedio je i niz optužnica protiv pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, dok su brojni predmeti koji se odnose na sistemske zločine nad građanima Sarajeva, masovna ubistva civila i odgovornost vojnih i političkih struktura koje su držale grad pod opsadom, ostali zarobljeni u ladicama. Baš, kao i oni za genocid, njih su, podsjećamo, bila samo dva.
