Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pregovara u olimpijskom gradu Sočiju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom oko povoljnije cijene plina. Koliko će Srbiju koštati novi ekonomski aranžmani s Rusijom?
Energetska kriza je stigla i do Srbije, i aktuelna posjeta srpskog predsjednika Rusiji bit će uglavnom u znaku pregovora oko nove cijene plina za srpske potrošače. Srbija trenutno plin plaća 270 dolara za 1.000 kubnih metara, ali taj ugovor važi do kraja godine, i Moskva je predložila da od 1. januara naredne godine ta cijena bude 790 dolara. Aleksandar Vučić se ipak nada da će u pregovorima uspjeti dobiti cijenu od oko 500 dolara za 1.000 kubnih metara i navodi da zbog toga osjeća veliku tremu i da će „moliti predsjednika Putina da nam izađe u susret“.
Posjeta se u srpskim medijima danima najavljivala kao veliko iskušenje, a Vučić je, u razgovoru za ruske medije, dramatično izjavio „da se iz Rusije vraća ili kao pukovnik ili kao pokojnik", i naglasio da je ovo njegov devetnaesti susret sa Putinom u posljednjih sedam godina.
U Srbiji, međutim, ima i onih koji tvrde da je povoljnija cijena plina već dogovorena i da je ova dramatizacija namijenjena samo daljoj političkoj eksploataciji tog pitanja, gdje bi se povoljan aranžman predstavio kao plod velikog diplomatskog ugleda Vučića u svijetu.
"Sasvim je sigurno da se ovakav dogovor ne može postići za pola sata ili sat, koliko će taj susret trajati", kaže zaDeutsche Welle (DW) glavni urednik nedjeljnika NIN Milan Ćulibrk. „Nema sumnje da je masa stvari već unaprijed dogovorena u međusobnoj komunikaciji i da će ovo biti samo objavljivanje, nadam se dobrih vijesti za Srbiju, jer će se tako smanjiti potencijalne štete za kompaniju Srbijagas čiji minus bi morali pokriti građani Srbije preko budžeta".
Politička eksploatacija ovog susreta će biti neminovna, nastavlja Ćulibrk, „i ponovo ćemo slušati kako niko nije toliko puta vidio Putina kao Vučić, a nešto slično smo imali i sa Kinom. To će svakako koristiti i Vučić kao predsjednički kandidat, ali i njegova Srpska napredna stranka (SNS) za parlamentarne izbore naredne godine".
Tržište plina i energenata svakako doživljava promjene, ali „mislim da situacija nije toliko apokaliptična kakvom je Vučić pokušava predstaviti", ističe za DW urednik u Novom magazinu Mijat Lakićević.
„Takve situacije se razrješavaju pregovorima ministara i privrednika i u to se ne uključuju najviši državni funkcioneri. Ali, Vučić i ovu situaciju koristi da se predstavi kao neko bez koga se ništa ne može riješiti i kako bi bez njega sve propalo“, kaže Lakićević.
Izvjestan ustupak ruske strane svakako neće proći bez traženja protivusluga, upozorava srpska opozicija, koja smatra da je pitanje koliko će Srbija taj ruski plin zaista platiti, jer se on, kroz odnose sa Rusijom, ne plaća samo novcem već i političkim ustupcima. A s obzirom na dosadašnje ustupke Rusiji u srpskom energetskom sektoru, sadašnja situacija se vidi kao najobičnija ruska ucjena oko cijene plina, navodi srpska opozicija.
Na taj momenat skreće pažnju i Mijat Lakićević, koji primjećuje da, „i ako napravi taj ustupak, Rusija to neće uraditi zbog Vučića i na lijepe oči. Oni će tražiti određene koncesije i poslove – već vidimo da se pominje pruga Beograd-Surčin do aerodroma, što bi trebali graditi Rusi, zatim nabavka oružja, kupovina vozova ili nuklearna elektrana. Debelo ćemo mi platiti taj ustupak kupovinom ruskih proizvoda koje smo na drugoj strani mogli kupiti jeftinije“, napominje sagovornik DW.
Kritičari dilova s Rusijom navode i da se Srbija, zbog netrasparentnih poslova sa Rusijom koji imaju svoje političke i ekonomske posljedice, udaljava na taj način i od evropskih integracija.
Milan Ćulibrk ipak primjećuje da je „Srbija toliko daleko od evropskih integracija da se na horizontu ne vidi ni dan, ni godina kada bi Srbija mogla postati član Evropske unije. Ta politika na dva kolosjeka sa Rusijom i Kinom se u jednom trenutku pokazala i kao dobra, jer se ispostavilo da valja imati balans u odnosima s tako važnim zemljama. A sa druge strane se ne vidi nikakva šargarepa koja se nudi Srbiji kako bi ona uskladila svoju vanjsku politiku sa EU – to bi značilo sankcije Rusiji i imalo dalekosežne posljedice s obzirom na to da se Srbija isključivo snabdijeva ruskim plinom i veći dio nafte takođe dolazi uz Rusije“, kaže glavni urednik NIN-a.
Mijat Lakićević smatra da je motiv ruske strane da ima ovako visok nivo odnosa sa Srbijom i srpskim predsjednikom „ruska želja da napravi još jedan trn u peti EU. Ruska politika je zasnovana na želji da se Evropska unija oslabi. Rusija finansira i desničarske pokrete širom EU. Zato nema mnogo saveznika u Evropi – Srbija je jedan od rijetkih – a Putin koliko god može koristi Srbiju za svoje globalne obračune s Amerikom i Evropom. Jer, u ovim takozvanim ustupcima, Rusija ništa ekonomski ne gubi, a u Srbiji dobija i politički oslonac“, ocjenjuje Lakićević.
Komentirajući šta bi Rusija mogla tražiti kao kontra-uslugu od Srbije za ustupke oko cijene plina, Milan Ćulibrk najpre ističe da se „Srbija hvali najnižom cijenom plina u okruženju, što nije tačno, jer su nižu cenu plina imale i Mađarska i Slovenija, koja je udaljenija i mora plaćati veće tranzitne troškove. A što se tiče kontra-usluga, to možda nikada i nećemo saznati, jer se svi ti dogovori odvijaju u četiri oka“, naglašava Ćulibrk.
S obzirom na to da je, uoči odlaska u Soči, predsjednik Srbije naveo i da će Rusija preuzeti Petrohemiju iz Pančeva kao dio nekakve buduće rusko-srpske saradnje, Ćulibrk kaže „da je to možda i najbolje rješenje. Srbija će se na taj način riješiti jednog velikog gubitaša s kojim nije znala šta će. Nadam se samo da će biti poštovane nekakve procedure i pravila, pogotovu što se tiče zaštite životne sredine i ekoloških standarda“, zaključuje glavni urednik NIN-a.
