Koordinacija udruženja osoba s invaliditetom već godinama od Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona traži da donese novi Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, kao i Pravilnik kojim bi se regulisao status asistenata u vrtićima za djecu s poteškoćama u razvoju.
Umjesto sistemskog rješenja, to pitanje se do sada rješavalo na dobrovoljnoj osnovi. Naime, Grad Mostar je plaćao asistente iako nema zakonsko uporište za to.
Međutim, zbog deficita u budžetu upitno je da li će nastaviti tu praksu nakon prvog juna kada ističe ugovor.
Valerija Smiljanić je majka trogodišnje djevojčice s poteškoćama u razvoju. Razočarana je što roditelji poput nje, uz svakodnevne izazove, moraju strahovati hoće li njihovo dijete moći nastaviti pohađati vrtić ukoliko ostanu bez asistenata.
Ističe da napredak u vrtiću koji je njezina kći ostvarila uz drugu djecu i stručnu pomoć ima ogromne benefite.
"Odlazak u vrtić je neprocjenjivo, znači ono se socijalizira, jako bitno za njegov psihički razvoj i rast, socijalizacija s drugom djecom, mi smo na svom djetetu ogroman napredak vidjeli tako. Kao roditelj kad ostavite dijete, pogotovo s poteškoćama u razvoju, vi ste mirni, znate da je u sigurnim rukama, vrtić radi izvrstan posao, imaju super stručni tim, logopeda, psihologa koji radi s djecom, sada to dovodimo u ptanje, vjerujte da je jako teško", rekla je Valerija Smiljanić, majka djeteta s poteškoćama u razvoju.
Pitanje asistenata nužno je sustavno rješiti, upozoravaju iz Ustanove Dječji vrtići Mostar, jer će u protivnom najranjivija kategorija populacije ostati bez pomoći koja im je ključna za razvoj i boravak u vrtiću.
