Također, Lončar je bio pripadnik narodnooslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom ratu.
Krajem rata preselio se u Zagreb, a zatim u Beograd gdje je i počeo raditi kao diplomata. Kao diplomata bivše Jugoslavije radio je u Indoneziji, Zapadnoj Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama.
Do posljednjeg dana Lončar je bio izuzetno aktivan te je pratio međunarodne odnose. Osim praćenja međunarodnih odnosa, Lončar je često komentirao i situaciju na Balkanu, a opsežnu analizu ponudio je 2023. za Portal Novosti.
"Ključno je dati objektivnu definiciju Jugoslavije. Ona je bila emancipacijska konstrukcija i oslonac za zemlje izašle iz Austro-Ugarske. Istina je da se prva Jugoslavija pretvorila u hegemoniju Srbije, s tim da Srbija jest bila naznačajnija i najviše je dala za stvaranje zajedničke države. Ali druga Jugoslavija riješila je taj problem. Hrvatska nije imala bolji način za ostvarivanje svoje državnosti od Jugoslavije, a da ne govorimo što je Jugoslavija značila za Makedoniju, Crnu Goru ili Bosnu i Hercegovinu", naveo je.
Govorio je i kako je Jugoslavija bila socijalna država.
"S demokratijom je išlo teže, mada nije čitava demokracija u tome da smijete govoriti što želite. Nešto je i u ravnopravnosti životnih uvjeta. Jugoslavija je dotrajala, ali mogla se redefinirati i transformirati, možda kao konfederacija. Svakako bi danas predstavljala vrlo značajan pozitivni faktor unutar EU. Međutim, Milošević i suradnici na drugim stranama tu su zemlju željeli pokopati. Nijedna od novih država nema snage reći koliko je doprinijela izbijanju rata, pa nema ni iskrenog nastojanja da se nadiđu posljedice krvavog raspada", govorio je tada Lončar.
