Umro je Tito, još jedan heroj odbrane Podrinja

"Jesmo izranjavani, izginuli, nema stope u ovom selu gdje nema šehidske krvi, ali smo ga odbranili", govorio je Tito uvijek pominjući svoje  saborce i komandante iz Sapne, Teočaka i drugih podrinjskih krajeva. 

Iz bitke u bitku išao je uvijek, kako je govorio "spreman da pogine". 

Od posljedica teškog ranjavanja, Tito se nakon agresije teško razbolio. Bolovao je dugo. 

Dok je koliko, toliko imao snage znao bi prošetati Tuzlom sa štakama, sjesti u baštu nekog kafića ne bi li sreo nekog od svojih nekadašnjih saboraca. 

Bolest je učinila svoje. Otkazivao je jedan po jedan organ. Borba porodice i ljekara dugo je trajala, ali skoro do zadnjeg dana života znao se, po imenu, sjetiti nekog od svojih boraca. I da mu bude žao za ovim ili onim što teško živi, što je bolestan, što je umro. 

Kad mu je, maksus, iz Sanskog Mosta, u posjetu došao njegov ratni saborac, brigadir Senad Kljajić, Titine oči, kojim više nije mogao raspoznavati likove, su zasuzile. 

I tako svaki put kad ga posjete oni s kojima je nekad dijelio dobro i zlo, ali i viziju o Bosni i Hercegovini kao slobodnoj i pravednoj državi.   

Neka je rahmet heroju i komandantu Ethemu Omeroviću Titi, čiji odlazak na onaj svijet u sebi nosi toliko simbolike. 

Umro je čovjek čiji je cijeli život bio borba i to na prelazu dana kada se obilježavala godišjica njegove brigade i svanjivanja dana obilježavanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine.  

Hvala ti dobri Tito!