Američka kompanija Argent LNG i Vlada Albanije potpisale su neobavezujući memorandum o razumijevanju kojim će ispitati mogućnost izgradnje velikog terminala za skladištenje i regasifikaciju ukapljenog prirodnog plina u Vlori.
Planirani terminal imao bi kapacitet do pet miliona tona LNG-a godišnje, što pokazuje da projekt nije namijenjen samo albanskom tržištu. Prema najavama kompanije, mogao bi postati važna tačka za snabdijevanje zemalja zapadnog Balkana i jugoistočne Evrope.
Projekt je još u početnoj fazi. Vrijednost investicije i rokovi početka gradnje nisu objavljeni, dok memorandum ne predstavlja konačnu odluku o realizaciji. Argent LNG i albanske vlasti tek trebaju procijeniti odgovarajuću lokaciju, tehničku izvodljivost, mogućnosti povezivanja s plinskom mrežom i način finansiranja.
Ako terminal bude izgrađen, LNG bi tankerima mogao stizati iz različitih dijelova svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države. Nakon regasifikacije, plin bi se mogao distribuirati prema drugim zemljama regije, čime bi Zapadni Balkan dobio dodatni izvor i novi pravac snabdijevanja.
Značaj projekta posebno se vidi u poređenju s terminalom na hrvatskom otoku Krku, koji je jedna od ključnih tačaka za dopremu ukapljenog prirodnog plina u srednju i jugoistočnu Evropu. Nakon povećanja kapaciteta, terminal na Krku može regasificirati do 6,1 milijardu kubnih metara prirodnog plina godišnje.
Argent LNG navodi da bi terminal u Vlori mogao biti povezan s postojećim i planiranim energetskim pravcima. Među njima su Transjadranski plinovod, poznat kao TAP, planirani Jonsko-jadranski plinovod IAP te koridor Fier–Vlora.
Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važan Jonsko-jadranski plinovod, koji bi Albaniju trebao povezati s Hrvatskom preko Crne Gore i BiH. Ukoliko bi ova infrastruktura bila završena, plin dopremljen do albanske obale mogao bi se transportirati prema sjeveru Balkana, čime bi se otvorio još jedan potencijalni pravac snabdijevanja BiH.
Bosna i Hercegovina istovremeno planira Južnu plinsku interkonekciju, kojom bi se povezala s hrvatskim plinskim sistemom i dobila pristup plinu koji dolazi preko terminala na Krku. Planirana trasa vodi od Splita prema Imotskom, a u BiH bi ulazila kod Posušja. Mreža bi se potom razvijala prema Hercegovini, srednjoj Bosni i drugim dijelovima zemlje.
BiH trenutno gotovo u potpunosti zavisi od jednog glavnog pravca uvoza prirodnog plina. Ako budu izgrađeni albanski LNG terminal i potrebni regionalni plinovodi, zemlja bi dugoročno mogla dobiti pristup plinu iz dva različita pravca. Jedan bi vodio preko Hrvatske i Krka, a drugi preko Albanije i regionalne mreže prema sjeveru.
Takav razvoj događaja mogao bi povećati sigurnost snabdijevanja i smanjiti zavisnost od jednog izvora. Ipak, za ostvarenje tog scenarija neophodna je izgradnja nedostajuće infrastrukture, posebno ključnih dionica Jonsko-jadranskog plinovoda.
Argent LNG paralelno razvija veliki izvozni terminal Port Fourchon u američkoj saveznoj državi Louisiani, planiranog kapaciteta od približno 25 miliona tona LNG-a godišnje. Prve isporuke iz tog projekta planirane su za 2030. godinu.
Kao mogući učesnici u finansiranju projekta u Albaniji spominju se američke institucije, uključujući U.S. Trade and Development Agency, Development Finance Corporation i Export-Import Bank.
Iako je terminal u Vlori još daleko od konačne realizacije, planirani kapacitet pokazuje veličinu projekta. Ako bude izgrađen zajedno s regionalnim plinovodima, mogao bi značajno promijeniti energetsku kartu Zapadnog Balkana i otvoriti novi pravac snabdijevanja prirodnim plinom za Bosnu i Hercegovinu.
