Američka ambasadorica u Hrvatskoj Nicole McGraw je imala uvodno obraćanje na ovom panelu. Između ostalog, ponovila je stav Sjedinjenih Američkih Država ranije izrečen na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.
"Amerika više neće graditi nacije ili snažno intervenirati. Sada je vrijeme da djeluju domaće vlasti. Želimo da se te vlasti odmaknu od krize i rade na prosperitetu svih ljudi, kroz kompromis i saradnju. Narodi ovise o volji svojih lidera. Spremni smo raditi s onima koji su spremni na 'praktičnu realnost'", naglasila je McGraw.
Za nju su pomaci po pitanju projekta za izgradnju plinovoda Južna interkonekcija pokazatelj da je moguće da vlast u Bosni i Hercegovini pravi pomake. Također je ponovila da je ovaj projekat prioritet za SAD i da pažljivo prate njegovu realizaciju. U završnici obraćanja je istakla da je Amerika povukla sankcije zvaničnicima Rs zbog toga što je skupština ovog entiteta povukla antidejtonske odluke.
Obraćanje Mate Granića
Poslije obraćanja ambasadorice McGraw uslijedilo je obraćanje učesnika panela koji je moderirao Ivan Šimonović, glavni pravni savjetnik Hrvatske u dejtonskim pregovorima.
Na panelu je prvo govorio Mate Granić, hrvatski ministar vanjskih poslova 1990-ih. Prvenstveno je govorio o odnosu Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini tokom rata.
"Vašingtonskim sporazumom je u 24 sata okončan rat između Bošnjaka i Hrvata. Dva pitanja su bila ključna, a to su kantonalizacija Federacije Bosne i Hercegovine, a drugo pitanje je bilo pitanje jednakopravnosti svih naroda. Bili su teški pregovori s (bivšim premijerom Bosne i Hercegovine) Harisom Silajdžićem. Pregovore smo okončali uz pomoć SAD-a. Primjena sporazuma je bila veoma dobra, uz pomoć SAD-a, Turske i Njemačke", podsjetio je.
Granić se osvrnuo na 1994., kada je Bihać bio gotovo pod potpunom blokadom.
"Ministar (vanjskih poslova Bosne i Hercegovine) Muhamed Šaćirbegović mi je pisao i zvao mnogo puta. (Hrvatski ministar odbrane Gojko) Šušak mi je jedne večeri rekao: 'Ok, model jedino može biti koridor na granici između dvije države. S (američkim) ambasadorom u Hrvatskoj Peterom Galbraightom smo razgovarali i rekao je da je to u redu. Tuđman mi je kazao da moramo biti oprezni i spremi na oslobađanje cijelog hrvatskog teritorija", ispričao je.
Kontakt grupa, koju je činilo nekoliko značajnih država uključenih u okončanje rata, kasnije je imala sastanak na kojem je rečeno, kako tvrdi Granić, da će Bosna i Hercegovina biti država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda, što su podržale i SAD i Rusija.
"Nakon toga nije bilo mnogo razgovora. Nakon tragedije u Srebrenici, turski predsjednik Suleyman Demirel je želio odmah vidjeti predsjednika Tuđmana. Imali smo sastanak 17. jula. Bili smo spremni pomoći Bošnjacima. Poslije toga sam pripremio Splitsku deklaraciju (kojom je definirana vojna saradnja Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane u Bosni i Hercegovini). Razgovarao sam s (predsjednikom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alijom) Izetbegovićem i rekao sam da od Tuđmana zatraži vojnu intervenciju, a 24 sata poslije je počela zajednička vojna akcija", ukazao je.
Prema njegovim riječima, bili su 20 kilometara od Banje Luke, kada im je tadašnji američki državni sekretar Warren Christopher kazao da se moraju zaustaviti. Granić ga je pitao zašto to da učine, na šta mu je Christopher odgovorio da će veliki broj Srba morati izbjeći iz Bosne i Hercegovine u Srbiju.
"Kazao sam Christopheru da ne mogu odlučiti, ali da ću razgovarati s Tuđmanom koji je to prihvatio jer su SAD glavni strateški partner", dodaje.
Obraćanje Muhameda Šaćirbegovića
Za bivšeg ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Muhameda Šaćirbegović je Vašingtonski sporazum bio ključan za uspostavljanje mira te je bio prilika za kantonizaciju cijele zemlje.
Smatra da Bosna i Hercegovina nije bila ta koja je odbila Vance-Owenov plan koji je podrazumijevao kantonizaciju na etničkoj osnovi.
"Taj plan je odbila Banja Luka, odnosno Pale, odnosno Beograd. Jedna od poteškoća je bila u aprilu 1993. kada je lord (David) Owen (britanski diplomat) došao u Zagreb da se izvrši pritisak na Beograd da prihvati plan. Tuđman je kazao kako misli da je plan mrtav. Ne mislim da je taj plan bio superioran u odnosu na Dejton. Izetbegović je isto to mislio. Kantonizacija je propuštena prilika i zbog toga imamo probleme koje imamo", ocijenio je Šaćirbegović.
Kako je konstatirao, nije tajna da ruski predsjednik Vladimir Putin vidi Dejtonski mirovni sporazum kao model da Ukrajinu zadrži zamrznutom. Upozorio je da bi postojanje tri entiteta značilo mnoge rizike, a jedan od njih jeste da mnogi Hrvati zapravo budu zapostavljeni.
Obraćanje Miomira Žužula
Predstavnik Hrvatske u Kontakt grupi Miomir Žužul je najviše govorio o ulozi SAD-a u okončanju rata.
"Sve dok se SAD ne uključe, nema rješenja. Tako je bilo u 20. stoljeću i izgleda da je tako u 21. stoljeću. Zašto SAD uvijek kasne? Kasnile su u Prvom, u Drugom svjetskom ratu, kasnile su tokom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Tuđman je to prepoznao odmah, prije ostalih, da bez uključivanja Amerike neće biti rješenja", istakao je.
Napomenuo je da je svijet tokom disolucije Jugoslavije bio zaokupiran drugim stvarima, prije svega šta će biti sa Sovjetskim Savezom.
"Administracija bivšeg američkog predsjednika Georgea Busha starijeg se bavila drugim stvarima. Ta administracija je imala jak vanjskopolitički tim koji se nije bavio time šta se događa u Jugoslaviji", dodaje.
