U STRAHU SU VELIKE OČI: Čovićev HDZ godinama bira „svoje“ Srbe, dok drugima drži lekcije o legitimitetu, a sada strepe za fotelje...

Poslanici u federalnom i državnom Domu naroda biraju se posrednim putem. Međutim, građani će na općim izborima napraviti prvi korak u ukupnoj proceduri njihovog izbora. Oni će u svakoj od deset kantonalnih skupština izabrati poslanike koji će potom birati izvršnu vlast u svakom od kantona. Istovremeno, ti poslanici imaju i ulogu u izboru delegata u klubove Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.

Način izbora je takav da se iz svakog kantona bira najmanje jedan član svakog od četiri kluba, ukoliko je osoba koja se tako nacionalno izjasnila izabrana u kantonalnu skupštinu. Na kraju, klubovi Bošnjaka i Hrvata delegirat će po pet delegata u klubove Bošnjaka i Hrvata u državnom Domu naroda. Nakon Schmidtovih amandmana, ovaj izbor dobio je još veći značaj, navodi se u prilogu RTVHB-a, medija bliskog Čovićevom HDZ-u.

„Najvažnije je da se poštuje ono na čemu mi insistiramo, a to je legitimno predstavljanje. Međutim, mi u ovom trenutku ne znamo kako su se pojedini kandidati na listama za kantonalne skupštine izjasnili i tu mislim na većinske bošnjačke kantone. Po Ustavu, svaki kanton će dati najmanje po jednoga u svaki klub i tu imamo jedan paradoks gdje presuda ‘Ljubić’ ne može biti implementirana i ispoštovana dok god Goražde daje jednog delegata u Klub Hrvata, a, recimo, Posavina s desetinama hiljada Hrvata također daje jednoga“, kazao je glavni sekretar HNS-a BiH Josip Merdžo.

Osim što i dalje postoji mogućnost da Bošnjaci učestvuju u izboru pet do šest delegata u Klubu Hrvata, nepravedan izbor, kako se navodi u prilogu, ogleda se i u izboru delegata u Klubu Srba, koje većinski biraju Bošnjaci, kao i u Klubu Ostalih, čije delegate, prema toj tvrdnji, u potpunosti biraju Bošnjaci.

Važnost delegata u Domu naroda ogleda se i u tome što oni učestvuju u nominiranju liste za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH, u skladu s principom konstitutivnosti naroda, a potvrđuju ih oba doma Federalnog parlamenta. Predsjednik i dva potpredsjednika zatim konsenzusom donose odluku o izboru premijera i cijele Vlade Federacije BiH, koju ponovo potvrđuju oba doma, osim u jednom slučaju, navodi se u prilogu.

„Ukoliko nije moguće postići konsenzus između predsjednika Federacije i dva potpredsjednika, isključivo uz volju predsjednika i jednog potpredsjednika može biti dat mandat za sastav Vlade. U tom slučaju preglasavanje jednog od konstitutivnih naroda može se spriječiti isključivo sa 14 delegata. Tako da bi bilo sigurnije da stranke za koje glasaju Hrvati, odnosno one koje su sklone odbaciti tu mogućnost i smatraju nemogućim glasanje s onim praktično ‘nehrvatskim’ delegatima u Klubu Hrvata, imaju najmanje 13, a ako je moguće i 14 delegata“, naveo je Milan Sitarski, beogradski analitičar blizak Draganu Čoviću.

„Poučeni iskustvima Vlade Platforme i još ranije Vlade Alijanse, hrvatski predstavnici moraju biti na oprezu u slučaju novog pokušaja izigravanja većinske hrvatske volje, iako je ta mogućnost sada znatno smanjena. Međutim, u političkom sistemu BiH i dalje je jedan od najvećih problema lažno nacionalno izjašnjavanje, koje mnogi kandidati zloupotrebljavaju radi ostvarivanja vlastite političke koristi ili pogodovanja probošnjačkoj politici.

U svakom novom izbornom ciklusu kandidat ili bilo ko drugi može se izjasniti kako god želi, što nije dobro ni korektno. Tada imate situaciju da tako izjašnjenog kandidata pripadnici neke druge zajednice biraju umjesto da zajednica zaista izabere onoga koga želi. Tu treba imati u vidu i presude Evropskog suda za ljudska prava. Svakome treba biti omogućeno da se kandidira, ali koga će predstavljati prvenstveno mora biti volja zajednice“, ističe Merdžo.

„Treba primijeniti rješenja koja postoje u Sjevernoj Irskoj, Južnom Tirolu ili nekim drugim dijelovima razvijenih zapadnih demokratija, tako da promjena nacionalne pripadnosti, odnosno politički efekti novog nacionalnog izjašnjavanja, kada se neko izjasni pripadnikom druge nacije u odnosu na onu kojoj je do tada pripadao, ne mogu biti primijenjeni već na prvim narednim izborima. Pa za osam godina, ako je neko zaista odlučio postati Hrvat, Bošnjak, Srbin ili Ostali, neka tada koristi ta prava, ali u naredna dva mandata ta promjena njegove nacionalne pripadnosti ne bi mogla imati politički efekat“, dodaje Sitarski.

Predstavnici HDZ-a BiH, pozivajući se na presudu „Ljubić“, zalažu se za poštivanje principa takozvanog „legitimnog predstavljanja“. Međutim, upravo je federalni Dom naroda, a potom i izbor jednog delegata u Klubu Hrvata u državnom Domu naroda, tokom više izbornih ciklusa pokazao kako je pojam legitimiteta apsolutno izigran u svim klubovima, osim u Klubu Bošnjaka, za koji se u prilogu tvrdi da je jedini u potpunosti legitimno izabran.

Međutim, Čovićev medij, kao ni sagovornici u televizijskom prilogu, „zaboravili“ su spomenuti da i u redovima HDZ-a postoje deseci primjera „nelegitimnih“ predstavnika srpskog naroda.

„Slobodna Bosna“ podsjeća da je tokom različitih izbornih ciklusa HDZ BiH na svoje kandidatske liste za skupštine kantona, parlamente ili domove naroda redovno delegirao kandidate koji se izjašnjavaju kao Srbi. Budući da te kandidate prvenstveno bira hrvatsko biračko tijelo koje glasa za HDZ, prema Čovićevoj vlastitoj definiciji legitimiteta ni ti kadrovi nemaju legitimitet srpskog naroda.

Naime, u kantonima s hrvatskom većinom, poput Livanjskog, Zapadnohercegovačkog ili Hercegovačko-neretvanskog kantona, mjesta u Klubu Srba Doma naroda Parlamenta Federacije BiH nerijetko su popunjavali kadrovi izabrani s lista HDZ-a ili njegovih partnerskih stranaka. Riječ je o identičnom mehanizmu onome za koji HDZ optužuje probosanske stranke kada je riječ o izboru hrvatskih kadrova.

U kantonalnim vladama u kojima HDZ BiH ima apsolutnu kontrolu ili vodi glavnu riječ, ministarske pozicije koje prema ustavnim kvotama pripadaju Srbima ili Bošnjacima također često zauzimaju stranački kadrovi HDZ-a.

Stoga je jasno kako Dragan Čović i HDZ BiH instrumentaliziraju pojam „legitimnog predstavljanja“ isključivo radi zaštite vlastitih političkih pozicija i osiguravanja kontrole nad institucijama unutar hrvatskog kluba.