Turski grad Ceyhan, s razvijenom mrežom naftovoda, proširivom lučkom i skladišnom infrastrukturom, mogao bi postati važno središte trgovine naftom i naftnim derivatima u trenutku kada povećani rizici od poremećaja snabdijevanja kroz Hormuški moreuz stvaraju potrebu za alternativnim transportnim pravcima.
Nakon što je turski ministar energetike i prirodnih resursa Alparslan Bayraktar kazao da Turska želi Ceyhan pretvoriti u "svojevrsni Rotterdam", središte za skladištenje, trgovinu i formiranje cijena nafte i naftnih derivata, jer se mediteranska luka sve više posmatra kao mogući alternativni izlaz u okolnostima rizika povezanih sa snabdijevanjem i pomorskim transportom kroz Hormuški moreuz.
Naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) predstavlja jedan od glavnih pravaca za dopremanje sirove nafte do morskog terminala u Ceyhanu. Počinje na terminalu Sangachal na obali Kaspijskog mora u Azerbejdžanu, prolazi kroz Gruziju i završava u Turskoj.
Ovim naftovodom trenutno se u prosjeku doprema oko 600.000 barela nafte dnevno u Ceyhan.
Drugi važan pravac je naftovod Irak-Turska, koji počinje na naftnim poljima u i oko Kirkuka na sjeveru Iraka.
