Najveća prepreka povratku je član 1245. Zakona o odbrani za fiskalnu 2020. godinu. On zabranjuje predaju F-35 sve dok američki državni sekretar i ministar odbrane ne potvrde Kongresu da Turska više ne posjeduje S-400, da se obavezala da ga neće ponovo nabaviti i da nije kupila drugu rusku opremu koja bi ugrozila avion.
Turska bi se, sedam godina nakon izbacivanja, mogla vratiti u program borbenih aviona F-35. Američki predsjednik Donald Trump rekao je da će vjerovatno preduzeti korak koji će Ankaru „veoma usrećiti“, dok je potpredsjednik J.D. Vance potvrdio da administracija ispituje pod kojim bi uslovima prodaja bila moguća.
„Postoje određene stvari za koje moramo potvrditi da su se dogodile kako bismo poštovali američki zakon“, rekao je Vance novinarima. Ova izjava pokazuje da Bijela kuća ima političku volju, ali i da povratak Turske ne zavisi samo od odluke predsjednika.
Pregovori su ubrzani pred samit NATO-a, koji će biti održan 7. i 8. jula u predsjedničkom kompleksu Beştepe u Ankari. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan želi da ovaj skup potvrdi obnovljenu stratešku važnost Turske, dok bi Trump mogao predstaviti dogovor kao rješenje jednog od najdužih sporova među saveznicima.
Turska je iz programa isključena 2019. godine nakon što je nabavila ruski protivzračni sistem S-400. Vašington tvrdi da bi ruski radari, ako rade u blizini F-35, mogli prikupljati osjetljive podatke o avionu i pomoći u razvoju metoda za njegovo otkrivanje. Sjedinjene Države su zatim uvele sankcije turskoj odbrambenoj industriji.
Šest aviona proizvedenih za Tursku još uvijek je uskladišteno u Sjedinjenim Državama, a oko 1,7 milijardi dolara koje je Ankara platila i dalje se nalazi kod Amerikanaca.
Najveća prepreka povratku je član 1245. Zakona o odbrani za fiskalnu 2020. godinu. On zabranjuje predaju F-35 sve dok američki državni sekretar i ministar odbrane ne potvrde Kongresu da Turska više ne posjeduje S-400, da se obavezala da ga neće ponovo nabaviti i da nije kupila drugu rusku opremu koja bi ugrozila avion.
Zbog izraza „više ne posjeduje“, samo deaktivacija ili skladištenje sistema vjerovatno ne bi bilo dovoljno sigurno rješenje po zakonu. Razmatraju se opcije kao što su djelimično rastavljanje S-400, premještanje u bazu pod američkom kontrolom, vraćanje Rusiji ili predaja trećoj zemlji. Posljednje dvije opcije najjasnije bi ispunile zakonske zahtjeve, ali bi Erdoğan teško mogao takav potez prikazati drugačije osim kao povlačenje.
Vašington je u isto vrijeme obavijestio Kongres o namjeri prodaje desetina motora General Electric, vrijednih više od 700 miliona dolara, za turski borbeni avion KAAN. Ovaj posao sam po sebi ne znači i povratak Turske u program F-35, ali pokazuje da Trump želi obnoviti odbrambenu saradnju. KAAN je zamišljen kao simbol turske tehnološke nezavisnosti, iako će prvi primjerci zavisiti od američkih motora.
Protivnici u Kongresu već najavljuju otpor. Demokratski zastupnik Chris Pappas izjavio je da se Erdoğanova vlada ne smije „nagraditi“ dok zadržava ruski sistem. Grčka također pažljivo prati pregovore: već je naručila F-35, a prema grčkom listu Kathimerini, prvi turski avioni bi, čak i uz brz dogovor, stigli najmanje pet godina nakon grčkih.
Zbog toga samit u Ankari vjerovatno neće donijeti isporuku aviona, već politički okvir za rješavanje spora. Za Tursku je F-35 prilika da dođe do najnaprednije zapadne vojne tehnologije. Za Vašington je S-400 test da li sigurnosna pravila NATO-a važe jednako za sve saveznike.
