Ugledni istraživački novinar Francisco Garcia objavio je kolumnu u o Miloradu Dodiku i Dejtonskom sporazumu u Observeru, prenosi N1.
Kolumnu prenosimo u cijelosti.
Šoumen Dodik
Čak ni najposvećeniji neprijatelji Milorada Dodika - a ima ih mnogo - ne bi mu porekli sposobnost za šoumenstvo. Jednog četvrtka navečer ovog mjeseca, hiljade njegovih pristalica ispunile su predizborni skup u Banjoj Luci, de facto glavnom gradu Rs, entiteta sa srpskom većinom koji čini polovinu moderne Bosne i Hercegovine.
Ndavno svrgnuti predsjednik Dodik im je rekao ono što su željeli čuti. "Ja sam garant [našeg] sna", rekao je. "Mi gradimo [na] način koji osigurava da je svaka osoba unutar nje sigurna... Imamo, naravno, one koji pokušavaju stvoriti neki nered, ali oni ne mogu biti dio nas."
Grupe atletski građenih mladića su entuzijastično uzvikivale odobravanje i mahale zastavom Rs, čije su horizontalne crveno-bijelo-plave pruge gotovo identične zastavi Srbije, zvijezde vodilje ove teritorije. Prizvani su poznati neprijatelji i saborci. EU i "gej zapad" su dobili batine. Majka Rusija i nesalomivi duh bosanskohercegovačkog srpskog naroda izazvali su burni aplauz. Ako Dodik uspije u svojoj namjeri, moderna bosanska država - iskovana u teško izborenim miru postignutom nakon krvavih sukoba devedesetih - više neće postojati.
Stabilnost Bosne ne može se uzeti zdravo za gotovo. Složene tenzije i jedva potisnuti haos bili su njena obilježja: 30 godina kasnije, malo toga se promijenilo. Dejtonski sporazum iz 1995. godine podijelio je zemlju na dva različita entiteta: Rs, rasprostranjenu preko sjevera i istoka zemlje; i Federaciju Bosne i Hercegovine, koju zajednički vode Hrvati i Bošnjaci. Ova dva tijela nominalno dijele Sarajevo kao glavni grad i povezana su centralnom administracijom.
BiH kao država od 2022. pristupa EU, ali RS vuče ka Srbiji i Rusiji
Od 2022. godine, Bosna i Hercegovina je država koja pristupa EU. Ali Rs umjesto toga vuče na istok, ka Srbiji i Rusiji, koje su sretne što potpiruju secesionističke fantazije u nastojanju da zaustave evropske integracije u svojoj zapadnobalkanskoj sferi uticaja.
Dodik je učinio mnogo da podstakne ovu rastuću nestabilnost. Nekada viđen od zapadnih posmatrača kao "umjeren" glas na teritoriji, proteklu deceniju je proveo postepeno pojačavajući separatističku retoriku. On je vehementno pro-ruski, jednako anti-EU i barem nominalno predan egzistencijalnom cilju odvajanja od bosanske države i pridruživanja svojoj srpskoj braći. Također je negirao genocid u Srebrenici.










