Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na plenarnoj sjednici održanoj 2. i 3. jula donio niz odluka, među kojima je i odbijanje apelacije 32 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana Krivičnog zakona BiH, koji je nametnuo Christian Schmidt, a prema kojem je osuđen Milorad Dodik.
Nakon nekoliko dana objavljena je i kompletna odluka u ovom predmetu, a na početku objašnjenja iz Ustavnog suda su pojasnili zbog čega su prihvatili razmatranje ove apelacije.
"U pogledu nadležnosti visokog predstavnika da donosi zakone, te nadležnosti Ustavnog suda da odlučuje o saglasnosti tih zakona s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud napominje da je u više svojih odluka izrazio stav da ovlaštenja visokog predstavnika proizlaze iz Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije, te da ta ovlaštenja nisu podložna kontroli Ustavnog suda, kao ni vršenje tih ovlaštenja. Međutim, kada visoki predstavnik intervenira u pravni sistem Bosne i Hercegovine, supstituirajući domaće vlasti, tada djeluje kao vlast Bosne i Hercegovine, a zakoni koje donosi su prirode domaćih zakona te se moraju smatrati zakonima Bosne i Hercegovine, čija je saglasnost s Ustavom Bosne i Hercegovine podložna kontroli Ustavnog suda", navode u odluci.
Dalje ističu da je direktnom intervencijom u Krivični zakon BiH intervenirao u pravni sistem BiH i umjesto Parlamentarne skupštine BiH donio izmjene zakona te da njegove promjene imaju pravnu prirodu domaćih propisa, čija je saglasnost s Ustavom BiH podložna kontroli Ustavnog suda.
U nastavku odluke, iz Ustavnog suda su se bavili tvrdnjama iz zahtjeva zastupnika iz NSRS, a prije svega je navedeno da se u apelaciji poziva na član I/2. Ustava BiH, gdje se navodi da je BiH "demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora".
Iz Ustavnog suda u odluci navode da ovaj član u sebi sadrži načelo vladavine prava, za koju ističu da zahtijeva da zakoni budu precizni, jasni i predvidljivi.
Referirali su se na zahtjev aplikanata, u kontekstu tvrdnje da visoki predstavnik nije nadležan propisivati krivična djela, što je odbijeno kao tvrdnja u odluci Ustavnog suda.
"Ustavni sud konstatira da je visoki predstavnik donošenjem spornog Zakona djelovao kao zakonodavna vlast Bosne i Hercegovine, supstituirajući Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine. Sporni Zakon ima pravnu prirodu domaćeg zakona i objavljen je u 'Službenom glasniku Bosne i Hercegovine'. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može mijenjati ili dopunjavati zakone koje je nametnuo visoki predstavnik, što dodatno potvrđuje njihov karakter domaćeg zakonodavstva", ističe se.
Iz Ustavnog suda su naveli da je Krivični zakon BiH izmijenjen potpuno legitimno i da se odluka visokog predstavnika ne smatra "aktom", već legitimnim dijelom zakona.
"Ustavni sud zapaža da je temeljni zahtjev načela lex scripta – da krivično djelo mora biti propisano zakonom, a ne aktom koji nije zakon – u konkretnom slučaju ispunjen. Sporni član 203a KZBiH normativno je sadržan u KZBiH, koji je zakon u formalnom i suštinskom smislu. Činjenica da je izmjenu i dopunu tog zakona donio visoki predstavnik, supstituirajući zakonodavno tijelo, ne mijenja formalni karakter akta kao zakona. Stoga navodi podnosilaca zahtjeva o kršenju zahtjeva lex scripta nisu osnovani", rečeno je u ovoj odluci.
U kontekstu tvrdnje da tekst izmjena zakona nije bio javno dostupan, Ustavni sud je podsjetio na nekoliko činjenica.
