Javna šumarska preduzeća u Bosni i Hercegovini godišnje posijeku milione kubnih metara drvne mase i ostvaruju stotine miliona maraka prihoda, ali koristi koje od toga imaju građani znatno se razlikuju – zavisno od entiteta. Dok je u Rs-u po osnovu šumskih naknada prikupljeno 48,4 miliona KM u toku 2023. godine, u Federaciji BiH taj iznos iznosio je svega 15,8 miliona KM.
Analiza Transparency Internationala u BiH pokazuje su u 2023. godini Rs i Federacija BiH imale gotovo isti obim sječe, sličan broj zaposlenih i uporedive ukupne prihode, dok je naplata šumskih naknada u Rs-u bila više od tri puta veća nego u Federaciji BiH.
Ove razlike ne proizlaze iz količine posječene šume ili razlike u kvalitetu šumskih proizvoda već su posljedica nedostatka zakonodavnog okvira i fragmentisanog sistema upravljanja. Tako, naprimjer, u Unsko-sanskom kantonu naknada za korištenje državnih šuma iznosi devet posto od prihoda ostvarenog od prodaje drveta za cijenu drveta na panju od čega dva posto ide u budžet kantona dok se sedam posto navedenog iznosa uplaćuje na račun općine na čijoj teritoriji je posječeno drvo. Sa druge strane, Ssrednjobosanski kanton na ime ove naknada naplaćuje četiri posto, od čega jedan posto ubire kanton, a tri posto budžet općine.
Poređenja radi, u Rs-u ova naknada iznosi 10 posto od prihoda od prodaje na kamionskom putu – koja je veća nego cijena na panju jer uključuje i, između ostalog, troškove izvlačenja iz šume i transporta do mjesta prodaje – što znači da je u ovom entitetu osnova za izračun naknade veća a način obračuna, naplate i raspodjele ujednačen za sve općine.
Federacija BiH od 2009. godine nema zakon o šumama, što je kantone primoralo da donosu svoje zakone koji različito tretiraju ovu oblast, a to je dovelo do slabe kontrole, neujednačenih iznosa kao i načina naplate naknada, ali i različitog modela planiranja utroška ovih sredstava. Kao posljedica toga, građani FBiH ostvaruju znatno manju korist od eksploatacije šuma u odnosu na Rs.
Osim ovih razlika, analiza je pokazala zabrinjavajuće trendove u održivosti šume, pa su tako šumarska preduzeća posjekla 3,78 miliona kubnih metara šume čime su realizovali obim sječe 77 posto od planiranog, dok je pošumljeno tek 51 posto planirane površine u 2023. godini. Pored toga, planovi izgradnje šumskih puteva, koji su ključni za uspješnu i efikasnu eksploataciju, pristupačnost, ali i rast i uzgoj šume, se realizuju u prosjeku koji se kreće blizu 59 posto.
Ovi podaci ukazuju da se šumama upravlja kratkoročno sa ciljem eksploatacije, sječe i ostvarivanja prihoda, dok se dugoročna održivost i uzgoj šume sistematski zanemaruju.
Visoki prihodi, minimalna dobit
Uprkos ukupnim prihodima većim od 470 miliona KM i više od 9.000 zaposlenih radnika, šumarska preduzeća u BiH ostvaruju simboličnu dobit koja je u 2023. godini iznosila 3,83 miliona KM. Ako se ovi podaci uporede sa brojem zaposlenih, proizlazi da javna šumarska preduzeća ostvaruju tek blizu 400 maraka dobiti po radniku godišnje.
Na ozbiljnu neefikasnost u upravljanju jednim od najvrednijih prirodnih resursa ukazuje i podatak da su preduzeća koja upravljaju šumama ostvarila tek 0,04 KM po dobiti po posječenom kubnom metru drveta u 2023. godini.
Dugovi, potraživanja i ekstremne razlike u cijenama
Analiza pokazuje i visoke iznose nenaplaćenih potraživanja od kupaca koja su 2023. godini ona iznosila 27,73 miliona KM dok su potraživanja koja su starija od godinu dana i čija naplata je malo vjerovatna dosegla iznos od 15,88 miliona KM. U pojedinim preduzećima sumnjiva potraživanja starija od godinu dana čine i više od polovine ukupnih dugova kupaca, što otvara pitanje odgovornosti onih koji su dozvolili da se šuma siječe, isporučuje dobavljačima a da se naplata potraživanja odgađa na štetu javnog preduzeća.
