Suljagić: Žalosno je da oni daju više novca za laži, nego mi za istinu

Redakcija Mostar

"Riječ je o zatucanim provincijalcima od Srebrenice do Laktaša koji su se domogli javnog novca i vode bitke koje je srpski projekt izgubio u periodu između 2003. i 2006. Iznajmljivanje kamiona u Njujorku sa 'mobilnom izložbom' više liči na dobro staro 'izvlačenje iz budžeta', nego na bilo šta drugo",

Zloupotreba i falsifikovanje podataka o stradanjima na području Podrinja ponovo su se našli u fokusu javnosti nakon što je otkriveno da je jedno dijete iz Arilja, rođeno i ubijeno u Srbiji 2008. godine, uvršteno na spisak "srpskih žrtava" iz proteklog rata. Ovaj slučaj pokrenuo je lavinu reakcija o tome na koji način se kreiraju i finansiraju projekti koji za cilj imaju promjenu historijskog narativa o događajima u istočnoj Bosni.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica, Emir Suljagić, javno je osudio ovakve postupke, ocjenjujući ih kao jasan pokazatelj pozadine cijelog projekta.

"Kampanja usmjerena na proizvodnju antihistorije Srebrenice - historije u kojoj je to opravdan, preventivni genocid nad muslimanskim untermenšom - je jadna, otužna i vjerna slika njenih autora", naveo je Suljagić.

Posljednji u nizu takvih primjera je i organizovanje takozvane "mobilne izložbe" u New Yorku, gdje su na iznajmljenim kamionima prikazivani sporni podaci. Prema Suljagićevim riječima, iza ovakvih akcija ne stoji stvarna želja za odavanjem počasti žrtvama, već lični i politički interesi lokalnih zvaničnika koji zloupotrebljavaju državne resurse.

"Riječ je o zatucanim provincijalcima od Srebrenice do Laktaša koji su se domogli javnog novca i vode bitke koje je srpski projekt izgubio u periodu između 2003. i 2006. Iznajmljivanje kamiona u Njujorku sa 'mobilnom izložbom' više liči na dobro staro 'izvlačenje iz budžeta', nego na bilo šta drugo", istakao je on.

Pored finansijskog aspekta i trošenja budžetskih sredstava, ključni problem ostaje moralna i pravna odgovornost za svjesno mijenjanje identiteta preminulih osoba kako bi se manipulisalo statistikom stradanja.

"Doslovna krađa identiteta kao način da se namakne 'potreban i dovoljan' broj žrtava bi vjerovatno bila i krivično gonjena u sretnijim zemljama. Jedina je nesreća što imaju i troše više para na laž nego što mi imamo za istinu", zaključio je Suljagić.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.