Marš na Rim bio je mješavina državnog udara i uredne promjene vlasti. U noći sa 27. na 28. oktobra 1922. oko 30.000 "crnokošuljaša" krenulo je i počelo zauzimati upravne zgrade.
Više od šest stotina neofašističkih nostalgičara je u sjevernotalijanskom selu Predappio, rodnom mjestu bivšeg diktatora Benita Mussolinija, obilježilo 102. godišnjicu pohoda na Rim u kojem su fašisti u oktobru 1922. preuzeli vlast.
Učesnici događaja, odjeveni uglavnom u crno, u povorci su prošetali blizu kilometar i pol od trga do mjesnog groblja, gdje su neki posjetili kriptu u kojoj je pokopan i Mussolini sa suprugom Rachele.
Na "crni karneval", kako su novine Corriere della Sera nazvale događaj, došle su i diktatorove praunuke Orsola i Vittoria.
No, ove godine obilježavanje nije bilo kao ranijih godina. Tzv. rimski pozdrav, odnosno podizanje desnice, nije javno upražnjavan.
Dnevne novine Il Resto del Carlino izvijestile su da su neki prisutni izrazili razočaranje zbog javne suzdržanosti, objašnjavajući da je rimski pozdrav bio ograničen na privatna okruženja kako bi se "izbjegle pritužbe i sudski sporovi". Drugi su to navodno vidjeli kao nužnu mjeru.
Prisutni su zatim otišli u suvenirnice kupiti fašističke memorabilije. Čak su se stvarali redovi ispred tri trgovine u kojima su se prodavale majice i dukserice s Mussolinijevim likom i drugim suvenirima. Na primjer, majica s natpisom "Marš na Rim" prodana je za 20 eura.
Dolazak Mussolinijevih sljedbenika u crnim košuljama 28. oktobra 1922. u italijansku prijestolnicu smatra se početkom fašističke vladavine na Apeninskom poluotoku, što je kasnije imalo strašne posljedice za cijelu Evropu.
Marš na Rim bio je mješavina državnog udara i uredne promjene vlasti. U noći sa 27. na 28. oktobra 1922. oko 30.000 "crnokošuljaša" krenulo je i počelo zauzimati upravne zgrade.
Nemoćna vlada nije vidjela drugu opciju nego podnijeti ostavku i proglasiti vanredno stanje. Kralj Viktor Emanuel III plašio se građanskog rata, odbio je potpisati naredbu vojsci i predao vladu u ruke Mussolinija.
