Šta je pozadina odbijanja optužnice protiv Milenka Stanića?

Piše: Almasa Hadžić 

Ponovo je odbijena optužnica protiv Milenka Stanića, ratnog predsjednika Kriznog štaba SDS Vlasenica, Regionalnog kriznog štaba, osumnjičenika za ratne zločine sa A liste Haškog tribunala, čovjeka u čije vrijeme vladanja je u Vlasenici ubijeno i silovano najviše djevojčica u Bosni i Hercegovini i ubijeno i silovano najviše žena u BiH.

Čovjeka u čije vrijeme vladanja je otvoren i egzistirao logor Sušica kroz koji je prošlo oko 8.000 zatočenika, a ubijeno njih više od 1.600.

U saopćenju Suda BiH navodi se da je „Sud prije donošenja odluke o optužnici dopisom pozvao Tužilaštvo BiH da uredi optužnicu, između ostalog i zbog činjenice da osumnjičenom nisu predočeni svi inkriminirajući navodi i djela navedena u optužnici, te nakon toga utvrdio da Tužilaštvo BiH nije postupilo na način kako je u dopisu navedeno“.

Koji su to inkriminirajući „navodi i djela“ iz optužnice koji nisu predočeni osumnjičenom Staniću, a na koje se poziva Sud, teško je sada reći.

Kako Sud obrazlaže, optuženom je na teret stavljena znatno veća količina kriminala nego što mu je to predočeno u istrazi, što, kako navode „zapisnik o ispitivanju osumnjičenog čini manjkavim“.

Sudeći po reakcijama žrtava, poznavalaca ratnog stanja u Vlasenici u vrijeme dok je Milenko Stanić, kako kažu „odlučivao o životu i smrti“ vlaseničkih Bošnjaka, odbijanje optužnice protiv Stanića moglo bi imati svoju „ratnu pozadinu“ o kojoj će, kažu, morati progovoriti  kako Tužilaštvo i Sud BiH, tako i Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH.

Naime, zamjenica glavnog tužitelja u Odjelu I u kome je i Poseban odjel za ratne zločine Tužiteljstva BiH je tužiteljica Ozrenka Nešković, koja je u augustu1992. godine postavljena za općinskog tužioca u Vlasenici i tamo ostala sve do 1995. godine.