Trump: SAD bi vrlo brzo mogle napasti...
Početna/Vijesti/Regija
Regija

Srbi su prvi spalili iluzije o Mladiću: Da nije počinio genocid, u srpskoj historiji ostao bi upamćen kao potkapacitirani oficir koji je upropastio historijsku priliku!

Redakcija Mostar

Prošlo je tri godine od početka rata i Mladić je pred poslanike došao sa katastrofalnim bilansom. On za to nije prihvatao odgovornost i krivicu je nastojao prebaciti na predsjednika Rs-a Radovana Karadžića i vodeći politički establišmen Rs-a.


Piše: Samir Begović/istraga.ba

April je 1995. godine. Narodna skupština Rs zasjeda u Sanskom Mostu u proširenom sastavu. Predsjednik skupštine Momčilo Krajišnik predstavlja goste. Jedan je došao čak i iz Grčke. Dnevni red je usvojen bez glasova protiv.

Na sjednici je i general Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. On će uskoro podnijeti “Izvještaj o vojno-političkoj situaciji u Rs sa predlogom stanja na ratištu i posebnim izveštajem o bihaćkom ratištu”. To je druga tačka dnevnog reda, ali će u potpunosti obilježiti dvodnevno zasjedanje skupštine i u konačnici potvrditi da ni najviši ratni politički predstavnici Srba u BiH nisu imali povjerenja u vojne vještine generala kojeg danas slave kao najvećeg vojskovođu u svojoj historiji.

Prošlo je tri godine od početka rata i Mladić je pred poslanike došao sa katastrofalnim bilansom. On za to nije prihvatao odgovornost i krivicu je nastojao prebaciti na predsjednika Rs-a Radovana Karadžića i vodeći politički establišmen Rs-a.

Svi su se bojali onoga što slijedi, rat je po prvi put za srpsku stranu postao potpuno neizvjestan. Snage Mehmeda Alagića su razbile Mladićevu vojsku na Kupresu i oborile “kapu Rs”. Vrh planine Vlašić je prvi put od početka rata bio u rukama Armije RBiH. U takvom beznađu, Mladić im je predstavio još poraznije podatke.

“Tenkovi 2 naprema 1 u korist našeg neprijatelјa. Oklopni transporteri 2,8 skoro 3 prema 1 u korist našeg neprijatelјa. Artilјerijska oruđa 3,8, znači skoro četiri prema 1 u korist naših neprijatelјa. Minobacači 3,2 prema 1 u korist neprijatelјa, PA sredstva 2,7 prema 1 u korist neprijatelјa. Višecevni bacači raketa 9,1 u korist neprijatelјa, avioni 12 prema 0 u korist njihovu, jer naša avijacija ne leti i helikopteri 6 prema 1 u korist našeg neprijatelјa. (…) Ogromna prednost u borbenoj tehnici i naoružanju sa kojoj smo zahvalјujući Srbima i pripadnicima naše vojske, srpskom narodu i drugim rodolјubima ušli u ovaj rat i ostvarili visoke borbene rezultate, sve se više topi i menja se odnos snaga na našu štetu”, čitao je Mladić svoj izvještaj poslanicima.

Ali, poslanici nisu prihvatili ponuđeno zdravo za gotovo. Tražili su dodatne odgovore od komandanta vojske koja je na početku rata, zahvaljujući oružju JNA, bila superiorna u odnosu na Armiju RBiH i hrvatske snage.

“…ono što sam ja htio da znam, a vjerovatno i svi ovi poslanici, to je uzroke i razloge u zadnjih 6 mjeseci zašto smo izgubili skoro sve bitke. Recimo Bihać, Nišićka visoravan, Igman, Treskavica, Konjičko, Mostarsko, Kupres, Grahovo, Glamoč, Vlašić, Majevica. Ja ne znam sve podatke, znači sve smo mi to uglavnom izgubili ili eventualno vratili smo se na polazne položaje, nismo makli dalje. Koliko smo izgubili tenkova, oruđa, itd. svih ovih materijalno-tehničkih sredstava, to je ono što se trebalo objasniti”, upitao je Ratka Mladića poslanik Dragan Đurić na dvodnevnoj sjednici održanoj 15. i 16. aprila 1995. godine u Sanskom Mostu.

Svi u sali su bili svjesni da predstoji teška borba da se vojnički sačuva teritorij Republike Srpske. Šest strateških ciljeva koje su poslanici usvojili na početku rata bili su sada samo pusta želja.

“Nama predstoji odbrana naših teritorija, odbrana teritorija je tako da upotrebim izraz, lakši posao nego osvajanje teritorija i treba da učinimo sve da naše teritorije olako ne prepuštamo našim neprijatelјima, jer ne smijemo smetnuti sa uma da smo mi to osvojili u daleko povolјnijim uslovima koje je imala srpska vojska u odnosu na naše neprijatelјe nego sada, ako možemo govoriti o nekoj premoći muslimana i Hrvata, odnosno muslimanske vojske nad srpskom vojskom”, istupio je poslanik Milenko Vojinović sa skupštinske govornice.

Da se strah uvukao u redove srpske vojske i srpske politike pokazuju i istupi još dvojice poslanika – Dragomira Kerovića i Miroslava Vještice.

Kerović se bojao poraza u ratu.

“Trebamo poraditi više ako mislimo da ne predajemo se, bukvalno rečeno, da ne izgubimo rat, da stvorimo, krajnje je vrijeme da stvorimo bar nešto neke profesionalne vojske”, poručio je na skupštini Kerović.

Vještica je prigovarao Mladiću nedisciplinu i detertiranje iz njegove vojske.

“Na najnižem i najvišem nivou od odelenja do GŠ i do Vrhovne komande gospodine predsjedniče, zbog nediscipline i neefikasnog i lošeg rukovođenja i komandovanja, neadekvatne upotrebe jedinica i nevođenje računa o fizičkim i psihičkim mogućnostima lјudstva, imamo bezbroj primjera da u borbi dolazi do bježanja, panike, gublјenja prostora i nepotrebnih gubitaka”, nezadovoljno je govorio Vještica.

Posebno bolna tačka srpske vojske i srpskog rukovodstva bio je pad Vlašića u ruke Armije RBiH samo mjesec dana prije održavanja ove skupštine. Sjećanja su bila još svježa, a pad Vlašića pratile su razne teorije zavjere koje su se širile spontano ili namjerno (da se opravda poraz).

Poslanik Slavko Glamočić nije prihvatio opravdanje komandanta Glavnog štaba VRs Ratka Mladića da su uzroci poraza srpske vojske smanjeni resursi.

“… ne sviđa mi se što ste rekli da nema kontraofanzive dok ne budu puni topovi i tenkovi. Ni ‘turci’ nisu uzeli Vlašić tim sredstvima, nego puškom, pješakom i dobrim organizovanjem. Batalјon koji je čuvao repetitor Devećane i Galicu bio je jedan od najjačih batalјona te brigade i bogami i šire, ni jedan stariji od 30 godina, svi hodali po Maglaju, Bihaću, Glamoču, ali ispitajte, imate državne komisije, imate svoju bezbjednost i sve obavještajne službe šta se tu te desilo”, prigovorio je Glamočić komandi VRs-a.

I poslanik Jovo Mijatović tražio je odgovornost za raspad srpske vojske na nizu frontova prema Armiji RBiH: “Vezano za zahtjeve oko preispitivanja odgovornosti u zoni 2. krajiškog korpusa, raspada onog korpusa ovoga što se dogodilo na Vlašiću i onoga što se dogodilo na Majevici. Da li tu postoji odgovornost, ko je odgovarao, da li to neko analizira, zašto se to dogodilo? Konačno treba li mi da čujemo, da vidimo, da osjetimo rekao je predsjednik mi mijenjamo vlade, ko se mijenja u vojsci da li neko zbog toga odgovara i kako se ta odgovornost izražava i uopšte ostvaruje”?

Takvo je, dakle, stanje bilo u aprilu 1995. godine. A rat se tek rasplamsao. Da srpska vojska gubi rat i da bi moglo doći do kolapsa bio je svjestan gotovo cijeli politički vrh. Tražio se izlaz iz novonastale situacije, a Mladić je u svom izvještaju predložio nove ofanzivne operacije nadajući se preokretu na frontu:

“Blagovremeno isplanirati dve do tri operacije strategijskog značaja, a pri čemu bi svaka od njih dovela do preokreta rata u našu korist i tri do četiri korpusne operacije operativnog značaja radi popravlјanja operativnog položaja.”

Jedna od tih operacija koje će uslijediti i jedina uspješna iz vizure Ratka Mladića je bila napad na nebranjenu enklavu pod zaštitom UN trupa – Srebrenicu. U genocidu koji je uslijedio ubijeno je preko osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka. Prostor Srebrenice je istovremeno potpuno etnički očišćen. Ali, vojnički porazi Mladićeve vojske time nisu prestali. Najgore se tek spremalo.

Vrlo su rijetki ili gotovo nikako ne postoje video snimci borbi Mladićeve vojske sa Kupresa, Vlašića i drugih ratišta gdje su njegove trupe pretrpjele teške poraze. Za napad na Srebrenicu gotovo da je organizovan televizijski prijenos. Kamere su pratile svaki Mladićev korak dok je, izdavajući naredbe vojnicima, ulazio u grad. Tada je i nastala dobro poznata parola koju smo nedavno vidjeli na koreografiji navijača Crvene zvezde:

“Pravac Potočari”. Sve je bilo tako izrežirano kao da je i sam Mladić bio svjestan da mu je to posljednja prilika da se upiše u srpsku vojničku historiju.

Velika sahrana zločinca Mladića prije nekoliko dana u Beogradu dala mu je za pravo. Uspio je obmanuti najveći dio srpskog naroda. Da nije počinio genocid, Ratko Mladić bi u srpskoj historiji ostao upamćen kao potkapacitirani oficir koji je upropastio historijsku priliku da stvori veliku srpsku državu sa obje strane Drine. Genocidom u Srebrenici je očigledno ušao u knjige srpske mitologije, ali njegov izvještaj na Skupštini Rs-a u Sanskom Mostu poslanici nisu usvojili.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.