"Razumijem suzdržanost zapadnih zemalja i da one ne dijele putne isprave dezerterima masovno. Među njima bi mogli biti agenti ruskih tajnih službi, FSB-a, ali i ratni zločinci".
Rusi koji bježe od vojne službe zaslužuju svaku međunarodnu pomoć i podršku, ali zapravo ne dobivaju ništa. Konačno, i kao prva zemlja EU, Francuska je pružila utočište šestorici dezertera.
"Dezerteri nisu izdajnici, a dezerterstvo nije zločin jer nema drugog izlaza u ovoj situaciji", rekao je Aleksander za DW.
Prema njegovim riječima, ovo je "razumna odluka dobro odgojene osobe, koja se ne želi umiješati u agresivni rat", piše DW.
Aleksandar je jedan od šest ruskih dezertera koji su stigli u Pariz posljednjih mjeseci. Nakon mnogo straha i neizvjesnosti, konačno su stigli u Francusku preko Kazahstana i traže politički azil.
Ustvari, ima mnogo Rusa koji nekako žele izbjeći slanje na bojno polje: njemačko udruženje Pro Asyl procjenjuje da je od početka ruskog rata protiv Ukrajine u februaru 2022. do septembra 2023. najmanje 250.000 regruta napustilo Rusiju i potražilo zaštitu u drugim zemljama. Zapad "pozdravlja" odluku ovih nesuđenih vojnika, ali ne samo da ne radi praktički ništa, već jedva da mogu doći u Evropsku uniju.
Tako većina njih bježi u Gruziju, Armeniju, Tursku, Srbiju ili Izrael, ali većina ih je u Kazahstanu, gdje Rusima nije potreban pasoš – koji često uopće nemaju. Ali Kazahstan - i Armenija - imaju svoje račune s Moskvom, tako da su neki od njih protjerani natrag u Rusiju.
Ustvari, Aleksandar također kaže:
"Razumijem suzdržanost zapadnih zemalja i da one ne dijele putne isprave dezerterima masovno. Među njima bi mogli biti agenti ruskih tajnih službi, FSB-a, ali i ratni zločinci".
Od ovih šest bjegunaca, ustvari, samo je Aleksandar kao mladi oficir zapravo učestvovao u ruskoj kampanji protiv Ukrajine, a njegova priča je prava drama.
U zimu 2022. bio je na Krimu, koji je već osvojila Rusija. Dana 24. februara 2022. godine, svi vojnici njegove jedinice su postrojeni i krenuli u kolonu. U početku se činilo da je to vojna vježba, objašnjava on:
"Nije bilo naređenja za napad na Ukrajinu, nije bilo instrukcija. Jednostavno smo prešli ukrajinsku granicu i tek tada smo shvatili što se događa. Bio sam šokiran i nisam znao zašto smo u Ukrajini".
Naravno, nije želio sudjelovati u osvajanju susjedne zemlje, ali mu je bilo jasno da ne može jednostavno pobjeći.
"Ili bi me moji ljudi ubili, ili bi me držali na granici. Trebao mi je legalan način da se vratim u Rusiju", ispričao je svoju priču. Kada je konačno dobio odsustvo, odmah po dolasku u Rusiju, zatražio je da bude otpušten iz vojske. Tako je skinuo uniformu u kojoj se nadao oficirskoj karijeri, ali uzalud: u septembru 2022. naređena je mobilizacija i ponovo je primio poziv.
"Bilo mi je jasno da imam samo tri opcije: ili ću završiti u zatvoru ili se vratiti na prvu liniju. Ili moram pobjeći iz Rusije", kaže Aleksandar. Kako nije imao ni pasoš, otišao je i u Kazahstan. Tamo se, preko poznanika, povezao s aktivistima za ljudska prava i zatražio azil.
"Znao sam da nemam nikakvu zaštitu u Kazahstanu, jer je Kazahstan još uvijek na neki način ovisan o Rusiji", rekao je prebjeg.
"Nisam dobio status izbjeglice, ali mi je barem produžena boravišna dozvola." Odmah je počeo posjećivati ambasade zapadnih zemalja u potrazi za pomoći.
"Znao sam da tamo ne mogu podnijeti zahtjev za azil, ali da to mogu učiniti samo na teritoriji zemlje", kaže Aleksandar. Nakon dvije godine, konačno je mogao otputovati u Francusku.
"Dozvoljeno nam je da uđemo jer se aktivno protivimo ratu, a ne samo zato što smo dezerteri", rekao je.
Ruska policija odvela demonstranta protiv rata u Ukrajini u februaru 2022.Ruska policija odvela demonstranta protiv rata u Ukrajini u februaru 2022.
Aleksej Alšanski iz Conflict Intelligence Teama (CIT) također im je pomogao u tome. Njegov prvi zadatak bio je da provjeri priče ovih ruskih bjegunaca da nisu bili ruski agenti, i priznaje da to jednostavno nije moguće do posljednjeg detalja. Ali u svakom slučaju, dobro je provjerio da nisu učestvovali ni u kakvim ratnim zločinima.
"Njegovo učešće u invaziji bila je jednostavno zla sudbina", misli aktivist. "Zato bi trebao dobiti humanitarnu zaštitu i velika je sreća što je dobio", kaže stručnjak za CIT.
Zato što će se svi ti Rusi u svojoj domovini neizbježno suočiti s kaznom, bilo u zatvoru ili barem poslani na prvu liniju fronta zbog njihovog, ako ne političkog, ali u svakom slučaju moralnog stava. To nesumnjivo spada pod koncept "azila", ali Zapad je izuzetno oprezan u vezi s takvom pomoći.
Ustvari, među najglasnijim protivnicima pomaganja ruskim bjeguncima je Ukrajina, što bi vjerovatno trebalo biti u interesu ratnog protivnika da ima što manje vojnika.
"Ljudima u Ukrajini može biti teško sagledati situaciju s druge strane i prepoznati da ne žele svi ruski vojnici sudjelovati u ratu u Ukrajini", kaže on. Mnogi ruski vojnici zapravo samo pokušavaju nekako izaći živi u ovoj invaziji.
Alšanski ističe da prema odredbama međunarodnog prava, osoba ne postaje automatski ratni zločinac samo zato što učestvuje u ratu.
"Međunarodno humanitarno pravo garantira zaštitu svih osoba koje nisu uključene u ratne zločine u kontekstu oružanog sukoba."
Prema CIT-u, broj ruskih dezertera raste od početka rata. Veliki dio njih ne može računati na podršku bilo koga u Rusiji, iako je odbijanje oružja u ovim okolnostima, po mišljenju Alšanskog, "zaista hrabar korak".
"Ako neko ode na antiratni protest sa posterom 'Ne ratu!' i zbog toga provede nekoliko dana iza rešetaka, smatra se herojem. Takvi ljudi mogu dobiti vizu u inostranstvu, za njih postoje međunarodni programi", rezimira on. "Ali kada neko pobjegne iz Rusije jer ne želi uniformu, ko sedmicama čami u nekoj vrsti jarka, gladan i pretučen jer je odbio da se pridruži Putinu u ratu, onda je prepušten samom sebi", žali se Alšanski.
Takvim ljudima obično pomažu samo strane organizacije za ljudska prava.
"Ruska udruženja nisu sklona da pomognu dezerterima. Kao da su paralizirani kada čuju da je ta osoba pobjegla iz ruske vojske. Ova praksa je, blago rečeno, nepravedna", rekao je Alšanski.
Međutim, ponašanje članova još uvijek nekoliko nevladinih organizacija za ljudska prava u Rusiji također mora biti shvaćeno u određenoj mjeri.
Da li je to bio pravi dezerter i bjegunac iz vojske ili provokator u službi ruske policije? Bijeg od vojske, ali i pomaganje i poticanje njihovog bijega, krivično je djelo. Hoće li i ova asocijacija biti zabranjena i proglašena "stranim špijunima"? U današnjoj Rusiji, sve je moguće i lako je doći na listu neprijatelja države.
Ustvari, jedina pomoć na koju mogu računati je ona iz inostranstva. Dakle, ovih šest Rusa su također aktivni u Francuskoj i odatle pokušavaju pomoći ruskim bjeguncima. Osnovali su udruženje pod nazivom 'Zbogom, oružje!' i na svoj način protestira protiv rata u Ukrajini.
