Gotovo 19.000 građana Bosne i Hercegovine hrani se u javnim kuhinjama i to je realnost u kojoj živimo. Još porazniji podatak je da skoro svaki peti stanovnik u BiH ne može sebi priuštiti ni jedan obrok dnevno.
U zemlji u kojoj cijene hrane svakodnevno rastu, a primanja se uglavnom ne mijenjaju u skladu sa troškovima života, javne kuhinje posljednja su linija odbrane od gladi. Spiskovi korisnika sve su duži, potrebe veće, a novca nikad manje.
U društvu u kojem osnovne namirnice postaju sve skuplje, broj onih koji zavise od javne kuhinje stalno raste. Inflacija, nezaposlenost i rast troškova života guraju sve veći broj građana u stanje socijalne potrebe. Među korisnicima Narodne kuhinje danas nisu samo stari i bolesni, već i radno sposobni ljudi koji, uprkos trudu, ne mogu da obezbijede ni osnovno - hranu. Iza svakog kazana stoji životna priča, priča o izgubljenom poslu, bolesti, i tihoj borbi za dostojanstvo.
"Znate, to znači bar 70 posto što se tiče ishrane, čovjek mora jesti", kaže Halid Imširović, korisnik narodne kuhinje."Ove kuhinje su zaista poželjne, kako za nekog ko zaluta sa strane, da mu se da obrok. A velika pomoć je i bolesnim i svima...", govori Aleksandar Đurić, još jedan korisnik narodne kuhinje.
Sve je više zahtjeva, a sve manje prostora da se odgovori svima kojima je pomoć potrebna. Na području grada Bijeljine oko 270 građana svakodnevno zavisi od Narodne kuhinje, za čiji rad se iz gradske kase godišnje izdvaja oko 250.000 KM, piše Federalna.
"Distribucija i podjela hrane se vrši na punktovima. Imamo šest punktova, od kojih su četiri u radu i dva u Janji i imamo 50 kućnih dostava za one koji nisu u mogućnosti da dođu na neki od punktova", objašnjava Mitar Škorić, rukovodilac Službe za zajedničke poslove Grada Bijeljina.
