"Spremni ili ne, odgovornost za održavanje zapadnih težnji i ideala u životu sada leži na ljudima na Balkanu: njihovim vladama, građanima i društvu. Pitanje je da li to možete i kako".
"Balkan općenito, a posebno Bosna i Hercegovina i Kosovo, bili su objekti najviše pažnje 1990-ih. Sada su mnogo niži prioritet.
Iako su i dalje globalno dominantne, Sjedinjene Američke Države se suočavaju s regionalnim izazovima Kine, Rusije, Irana, pa čak i Sjeverne Koreje, koji imaju prioritet u Vašingtonu nad Balkanom.
Isto važi i za Evropu, gde su Brexit, Ukrajina, Sirija, Libija i ilegalna imigracija pitanja koja bacaju sjenku na težnje Balkana da se pridruži Evropi", rekao je Daniel Serwer, profesor na prestižnom Univerzitetu John Hopkins u Vašingtonu i analitičar balkanskih prilika.
Naveo je i da je prazninu u interesu Zapada za Balkan popunila Kina i Rusija, ali i Turska, te zemlje Golfskog zaliva.
"Moskva i Peking su angažirani više nego ikada ranije na Balkanu.
Rusi koriste atentate, medijsku manipulaciju, vještačke krize, prodaju oružja i političko finansiranje da uspore ako ne i zaustave napredak ka NATO-u i EU.
Kinezi koriste svoje finansije da pozajmljuju, grade i kupuju. Iako je ponašanje Pekinga mnogo manje prikriveno od Moskve i vjerovatno će proizvesti neke pozitivne rezultate za one balkanske zemlje i kompanije koje znaju kako da sklope dobar posao.
Turska – snažna sila na Balkanu iz historijskih, geografskih i kulturnih razloga – napravila je dramatičan zaokret u više islamističkom i autokratskom pravcu.
Nijedna od ovih sila ne dijeli evropsku i američku posvećenost liberalnoj demokratiji, odnosno pluralističkoj politici zasnovanoj na individualnim pravima. Oni su daleko skloniji etničkom nacionalizmu.
Čak su i SAD imale etničkog nacionalističkog predsjednika koji je otvorio vrata promjeni balkanskih granica kako bi se prilagodile etničkim razlikama – ideja koja nema smisla za liberalne demokrate.
I Evropa ima mađarskog premijera koji je posvećeni etnički nacionalista, kao i druge predsednike i premijere koji koketiraju sa nacionalističkim populizmom.
Liberalno-demokratski uticaj na Balkanu je opao. Autokratski uticaj – ako mogu da upotrebim taj krovni izraz da označim različite uloge Rusije, Kine i Turske – je porastao.
Oni pronalaze plodno tlo. Etnički populizam takođe napreduje na Balkanu: ponovo rasplamsava i normalizira govor mržnje, dijeli ljude i podstiče neistiniti historijski revizionizam.
Nalet dezinformacija polarizira politički diskurs i naglašava društvene podjele, tako da se kompromis vidi kao znak izdaje i poraza", kaže Serwer.
Ističe da sve to znači samo jedno:
"Spremni ili ne, odgovornost za održavanje zapadnih težnji i ideala u životu sada leži na ljudima na Balkanu: njihovim vladama, građanima i društvu.
Pitanje je da li to možete i kako", rekao je on.
Serwer smatra da je dobro da i dalje na balkanskim prostorima postoji dosta političara posvećenih liberalnoj demokratiji koji su spremni uraditi ono što je potrebno da služe građanima i dobiju njihove glasove.Uz to, jako je i civilno društvo, sloboda govora, mada se medijske slobode nastoje suzbiti.
Istakao je i da je bruto društveni proizvod na Balkanu sada dvostruko veći nego li je bio prije 30 godina, da se ljudi, osim zbog ograničenja uslijed pandemije koronavirusa, prilično slobodno kreću, pa i izražavaju svuda na Balkanu.
"U današnjem upravljanju Balkanom ključni faktori su „korupcija, korupcija, korupcija“.
Amerikanci i Evropljani šalju jasne signale da je vladavina prava centralna briga za one koji žele napredovati ka NATO-u i/ili EU. Hapšenja i krivično gonjenje su znak da tužioci rade ispravno, a ne da je situacija beznadežna (kao što mnogi na Balkanu pretpostavljaju)", zaključio je on.
Serwer je posredstvom interneta, bio jedan od govornika na Zoom - konferenciji u Podgorici pod nazivom “Podgorički plenum: Quo Vadis Balkans?” u organizaciji Regionalne akademije za demokratski razvoj u Beogradu.
Uz njega, govorili su i Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice i zamjenik predsjednika DPS-a Crne Gore, Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva, Socijaldemokratska partija, Bosna i Hercegovina, te Stipe Mesić, bivši predsjednik Hrvatske 2000-2010.
