Nisam optimista da će se bilo šta pokrenuti u pozitivnom smjeru do Općih izbora. Posljedice nerada i nesposobnosti aktuelne vlasti institucije, privreda i građani osjećat će i u narednim godinama, izjavio je u intervjuu za Patriju šef Kluba SDA u Zastupničkom domu Parlamenta BiH Šerif Špago.
Špago govori o krizi u funkcionisanju državne vlasti, servilnom odnosu stranaka Trojke (SDP, NiP, Naša stranka) spram koalicionim partnerima SNSD-u i HDZ-u, crtanju novih karata u Zagrebu, (ne)djelovanju međunarodne zajednice, a dotakao se i aktuelnih dešavanja u gradu na Neretvi.
Posljednjih mjeseci na bh. političkoj sceni imamo neviđenu krizu u funkcionisanju državne vlasti. U Vijeću ministara BiH gotovo da se ni o čemu ne mogu dogovoriti, Zastupnički dom Parlamenta BiH tu i tamo ponekad i održi neku sjednicu, dok je Dom naroda u konstantnoj blokadi zbog opstrukcija delegata iz HDZ-a i SNSD-a. Vidite li izlaz iz ove krize?
Špago: Posljednih mjeseci došlo je do kulminacije krize državne vlasti koja traje skoro pune tri godine. Poznato je da je Trojka pri formiranju aktuelnog Vijeća ministara BiH pristala na sve zahtjeve SNSD-a i HDZ-a kako bi Konaković, Forto i drugi nekompetentni kadrovi zasjeli u fotelje. Njihova koalicija je uspostavljena na brzinu bez jasnih ciljeva i programa, bez preciznih planova za ispunjavanje obaveza na evropskom i NATO putu Bosne i Hercegovine.
Kada je Dodiku ispunjen jedan od najvažnijih zahtjeva da se na čelo Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH postavi njegov kadar 18. maja 2023. godine, već mjesec dana nakon toga imamo prve trzavice i sramno Dodikovo psovanje genocida u Srebrenici na sastanku u Konjicu. Nažalost, i pored niza drugih antievropskih i antidržavnih aktivnosti, Trojka je i dalje vjerovala i ubjeđivala građane u to da se Dodik promijenio, nastavili su i dalje ispunjavati njegove kadrovske i finansijske zahtjeve.
Imenovanje ministra finansija Amidžića se desilo poslije toga događaja, a ministri Trojke su glasali za imenovanja kadrova SNSD-a i nakon navodnog raskida koalicije početkom 2025. godine.
Niz je i drugih odluka na koje je pristala Trojka, a koji su bili isključivi interes Dodika i SNSD-a. Sjetimo se samo promjene koeficijenata za raspodjelu prihoda od UIO u korist entiteta Rs, koji su i danas na snazi i zbog čega je budžet FBiH oštećen za stotine miliona KM na godišnjem nivou, dodjele preko 100 miliona KM za kupovinu “kumove zgrade” u Banjoj Luci, afere “Vijadukt”, koja je također koštala preko 100 miliona KM…
Nesposobnost državne vlasti u ispunjavanju naših obaveza na evropskom putu, neprovođenje reformi koje je vlast sama sebi definisala u Reformskoj agendi dovela je do toga da smo do sada ostali bez 108 miliona eura iz Plana rasta i rizika trajnog gubitka dodatno još oko 374 miliona eura zbog neprovođenja reformi.
U provođenju antidržavnih aktivnosti SNSD-a i Dodika, podrška je na različite načine dolazila od HDZ-a, na šta Trojka nije imala adekvatan odgovor.
Izostanak aktivnosti vladajućih doveo je do toga da BiH živi najveću političku krizu nakon Daytona. Imamo blokirano Vijeće ministara, blokiran Dom naroda, tako da i ono što Zastupnički dom uradi nema nikakav efekat zbog blokade Doma naroda. Ova kriza u funkcionisanju državne vlasti dovela je do niza problema u radu državnih institucija, između ostalog do finansijskog kolapsa javnog servisa BHRT-a, gašenja rada Nove željezare Zenica i gubitka hiljada radnih mjesta, a tu su i problemi bh. prijevoznika pri ulasku u EU.
Vrlo je izvjesno da će BiH završiti i na sivoj listi Moneyvala zbog nedonošenja potrebnih zakona, a što će imati vrlo negativni efekat po finansijski sistem u BiH.
Nažalost, najveću cijenu ovog stanja plaćaju građani, jer zbog svega navedenog država stoji na evropskom putu, kasne reforme, slabi povjerenje međunarodnih partnera, a ekonomska i socijalna pitanja ostaju po strani. Institucionalna blokada dugoročno proizvodi osjećaj beznađa i dodatno podstiče odlazak ljudi iz zemlje.
Nisam optimista da će se bilo šta pokrenuti u pozitivnom smjeru do Općih izbora ove godine. Posljedice nerada i nesposobnosti aktuelne vlasti institucije, privreda i građani Bosne i Hercegovine osjećat će i u narednim godinama.
Kako gledate na najnovije ideje etnoteritorijalnih podjela i crtanje novih karata Bosne i Hercegovine u Zagrebu? Naši zapadni i istočni susjedi, ali i njihovi “sateliti” unutar same Bosne i Hercegovine, sve otvorenije pokazuju i dokazuju da nisu odustali od teritorijalnih aspiracija prema našoj domovini. Koliko ovakve postupke treba uzeti za ozbiljno i na koji način na njih najadekvatnije institucionalno odgovoriti?
Špago: Evidentno je, naši susjedi ostaju dosljedni politikama koje su provođene devedesetih godina prošlog vijeka i koje su posebno došle do izražaja tokom agresije na BiH u periodu od 1992-1995. Danas te svoje ciljeve iz tog perioda nastoje ostvariti na suptilniji način preko raznih međunarodnih lobista i raznih drugih mešetara, koristeći trenutne međunarodne okolnosti i ukupnu geopolitičku situaciju, čime međunarodno pravo nastoje učiniti mrtvim slovom na papiru i derogirati bilo kakva pravila u diplomatskim odnosima.
Takav primjer je i nedavna konferencija u Zagrebu, na kojoj su učešće uzeli predstavnici Vlade Republike Hrvatske, na kojoj se otvoreno pozivalo na rušenje ustavnog poretka BiH, kršenje međunarodnog mirovnog Daytonskog sporazuma, prezentirane su neke karte koje nas vraćaju u vremena kada su mnogi građani BiH, prije svega Bošnjaci Hercegovine, bili žrtve bolesnih ciljeva osuđenih nosilaca UZP-a. Te politike su na tlu BiH, uz podršku državnog vrha Hvatske, pokušale uspostaviti paradržavu tzv. Herceg-Bosnu.
Slično i na još detaljniji i prefinjeniji način i u kontinuitetu to radi i rukovodstvo Republike Srbije preko “satelita” u Banjoj Luci. Ovdje samo podsjećam na zaključke tzv. “svesrpskog sabora” iz juna 2024. i planove rukovodstva Republike Srbije da kroz razne zajedničke aktivnosti sa institucijama manjeg bh. entiteta, kršeći odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma, integriraju taj entitet u svoj ustavni sistem, s osnovnim ciljem destabilizacije države Bosne i Hercegovine i postupno stvaranje uslova za pripajanje dijela njene teritorije Srbiji.
Ovakvi postupci susjednih država su vrlo ozbiljni alarm prije svega za političke predstavnike Bošnjaka i svih patriota BiH za konačno okupljanje, definisanje jasnih crvenih linija u zaštiti teritorijalnog inegriteta i suvereniteta BiH, a posebno je neophodna neprekidna saradnja i koordinacija sa državama prijateljima Bosne i Hercegovine.
Puno je još tu aktivnosti koje bi trebalo poduzimati, od stvaranja kvalitetne diplomatske mreže do koordinacije sa našim ljudima koji žive i rade u inostranstvu i politički su aktivni u državama svog boravka. Ali ono što je najvažnije, u Bosni i Hercegovini daleko je više građana – patriota koji vole svoju državu od onih koji rade protiv njenog interesa, a koji su spremni suprotstaviti se agresivnim aktivnostima naših susjeda.
Nekako smo i navikli na to da u ovom mandatu redovno izostaje reakcija institucija Bosne i Hercegovine na najvažnija pitanja kada je u pitanju naša država. No, zbog čega, po Vašem mišljenju, nije bilo reakcije institucija Evropske unije, imajući u vidu da u glavnom gradu jedne njihove članice očito i dalje razmišljaju kako “otkinuti” dio teritorije svog susjeda kojem “svesrdno pomažu da postane dio europske porodice”?
Špago: Nažalost, reakcija nadležnih organa države BiH na očite grube nasrtaje na suverenitet naše države je često izostajala i bila blaga, a posebno zabrinjava da nadležni pravosudni organi nisu ništa poduzimali protiv raznih funkcionera na entitetskom ili državnom nivou koji su otvoreno rušili ustavni poredak i podržavali aktivnosti političara iz susjednih država koji su dovodili u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet države BiH.
Lično sam skeptičan da će institucije EU imati bilo kakve konkretne i efikasne reakcije na sve to, prije svega zbog komplikovanog sistema odlučivanja, ali i stavova pojedinih država EU koje otvoreno podržavaju miješanje naših susjeda u unutrašnja pitanja BiH. Dokaz tome je i to da EU nije mogla uvesti bilo kakve sankcije Dodiku i drugim funkcionerima iz Rs-a koji su uz podršku Republike Srbije provodili aktivnosti na rušenju ustavnog poretka BiH.
Stranka demokratske akcije (SDA) u više je navrata apelovala na Sud BiH da Miloradu Dodiku oduzme mandat predsjednika SNSD-a, u skladu s presudom kojom mu je zabranjeno političko djelovanje u trajanju od šest godina. No, vidimo da toga još nema, a čini se da Dodik itekako i dalje vuče sve konce politike kako u manjem bh. entitetu, tako i u državi. Kako to komentarišete?
Špago: Ponovo se vraćamo na pitanje funkcionisanja pravosudnih tijela u Bosni i Hercegovini, prije svega Tužilaštva BiH kojim rukovodi gospodin Kajganić i njegovog selektivnog pristupa u provođenju zakona, odustajanjem od optužnice protiv Dodika, Viškovića i Stevandića za napad na ustavni poredak u vremenu donošenja neustavnih zakona o zabrani djelovanja institucija BiH na prostoru entiteta Rs. Naravno, to je ohrabrilo i nadležni sud u Banjoj Luci da ne ispoštuje presudu Suda BiH o brisanju Dodika sa pozicije predsjednika SNSD-a, što mu omogućava da bez obzira što nema funkciju u entitetu Rs, i dalje vuče sve konce u tom entitetu.
SDA će i dalje preko VSTV-a BiH insistirati na provođenju presude i na sankcionisanju svih onih koji ne izvršavaju presudu Suda BiH i očekujem da će i po tom pitanju stvari doći na svoje.
Kakav je Vaš stav o (ne)djelovanju međunarodne zajednice u BiH. Stiče se dojam da visoki predstavnik Christian Schmidt gotovo da uopšte i nije tu. Čemu onda i postojanje Ureda visokog predstavnika (OHR) za koji se teško možemo sjetiti kada je posljednji put donio neku odluku koja je išla u korist naše države?
Špago: U potpunosti podržavam instituciju OHR-a u BiH i njegovu ulogu u implementaciji Daytonskog sporazuma. Svjedoci smo da je visoki predstavnik Christian Schmidt donosio razne odluke i rješavao određena pitanja koja se nisu mogla riješiti u institucijama države.
Odluke koje je visoki predstavnik donio na dan izbora 2022. godine, kao i odluka o suspenziji Ustava FBiH na jedan dan – da bi Trojka i HDZ sa svojim satelitima formirali vlast u FBiH, je nešto što se nije smjelo desiti i što je poništilo volju građana iskazanu na izborima 2022. Pravdanje odluke “deblokadom funkcionisanja FBiH” pada u vodu u situaciji kada SNSD i HDZ više od godinu dana blokiraju Dom naroda i PSBiH obaranjem kvoruma. Nažalost, to prolazi bez reakcije visokog predstavnika i međunarodne zajednice iako je to očigledno rušenje Daytona.
Mene, koji dolazim iz Mostara, posebno zabrinjava ignorantski odnos visokog predstavnika prema aktuelnim dešavanjima u Mostaru. Iako su ranije predstavnici OHR-a u Mostaru poduzimali aktivnosti na zaštiti centralne zone grada od nelegalne gradnje, sadašnja struktura OHR-a ne poduzima ništa po zahtjevima Islamske zajednice Mostara i Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću da se na prostoru bivšeg Lakišića harema, zbog nepostojanja zakonite prostorno-planske dokumentacije i važećih odobrenja zaustavi izgradnja objekta Hrvatskog narodnog kazališta, ili da se omogući i Islamskoj zajednici da izgradi Interkulturni centar “Mevlana”. Nažalost, očigledan je selektivan odnos visokog predstavnika prema različitim subjektima u tim procesima.
Politička kriza sa državnog se nažalost prelila i na lokalni nivo, pa od rata naovamo svjedočimo nikada podjeljenijem Mostaru. Brojna su pitanja koja posljednjih sedmica izazivaju trzavice između bošnjačkih i političkih predstavnika u gradu na Neretvi. Prije svega tu je, kao što ste to već i spomenuli, pitanje izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta, zatim oduzimanje vakufske imovine u Vrapčićima, ali i kontroverzna odluka Službe za katastar kojom je značajan dio državne imovine upisan u posjed Elektroprivrede HZ-HB. Vaš komentar?
Špago: Ovdje je potrebno napomenuti da Mostar funkcioniše po Statutu koji je još 2004. donio visoki predstavnik, da za Mostar ima posebno poglavlje i u Ustavu FBiH i u Izbornom zakonu BiH.
Mostar je paradigma funkcionisanja Federacije BiH i pored Distrikta Brčko jedinica lokalne samouprave koja treba biti pod posebnom pažnjom kako domaćih institucija, tako i međunarodne zajednice, OHR-a posebno.
U prethodnom odgovoru sam napomenuo nezainteresovanost OHR-a za funkcionisanje Grada Mostara, što je potaklo predstavnike HDZ-a, posebno aktuelnog gradonačelnika Kordića da pokuša vladati Mostarom bez bilo kakvog dogovaranja sa predstavnicima Bošnjaka u Gradskom vijeću. Posebno zabrinjava što u svemu tome ne preza od protivzakonitih aktivnosti.
Aktivnosti Kordića i njegovih poslušnika u gradskoj administraciji u posljednje vrijeme od Mostara opet prave “grad slučaj”, što neminovno dovodi do blokada, zaustavljanja određenih pozitivnih procesa nakon izbora 2020. i narušava dostignuti nivo povjerenja.
Kako okarekterisati postupak kojim načelnica Odjela za urbanizam, izvjesna Dragana Parmać bez bilo kakvog pravnog osnova (pravosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa, ugovora ovjerenog kod suda i sl.) izvrši promjenu upisa nosioca prava na 700.000 m2 zemljišta sa Hidroelektrana na Neretvi (podružnica JP EP BiH Sarajevo) na JP EP “HZ-HB” na prostoru grada Mostara, nego kao aktivnost uzurpacije imovine administrativnim putem, a što je bila praksa HVO-a u Mostaru koja je provođena u periodu 1992-1995. godine, kada su bez prostora i imovine ostajala mnoga pravna i fizička lica, promjenama u zemljišnim knjigama.
Predmetnih 700.000 m2 odnosi se i na vode i vodna dobra, šumsko i poljoprivredno zemljište koje je pod zabranom raspolaganja kao državna imovina, odnosi se i na imovinu Grada Mostara koja se bez bilo kakve nadoknade ustupa drugom pravnom subjektu, odnosi se i na harem u naselju Vrapčići koji je u posjedu Islamske zajednice Mostar. Ako ove nezakonitosti ne budu zaustavljene, naravno pravnim putem, da li je sljedeća na redu vakufska imovina u Starom Gradu, a što se da naslutiti iz javnih nastupa gradonačelnika u posljednje vrijeme koji se odnose na Stari Grad?
Kako okarekterisati postupke Kordića, koji na ranije dogovorene rukovodne pozicije u javnim preduzećima grada umjesto Bošnjaka imenuje Hrvata, pri tome kršeći procedure, da li predstavnici Bošnjaka u Gradskom vijeću trebaju šutjeti i na aktivnosti Kordića koji preotima rukovodne pozicije državnih službenika od Bošnjaka, među kojima je i pozicija šefa službe za katastar u Gradskoj upravi…
Naravno da ovo zaslužuje adekvatnu reakciju i neće se dozvoliti “stolacizacija” Mostara bez obzira na posljedice. Zato još jednom pozivam OHR i predstavnike međunarodne zajednice da shvate ozbiljnost situacije i adekvatno reaguju. Pozivam i rukovodstva probosanskohercegovačkih stranaka, posebno onih koje obnašaju vlast u Federaciji BiH i državi BiH da ne zatvaraju oči pred očiglednim problemima u Mostaru, koji mogu imati između ostalog i posljedice na funkcionisanje FBiH.
Prije nekoliko dana uputili ste zahtjev državnom pravobraniocu da zaštiti državnu imovinu koju, kako ste naveli, potpuno nezakonito svojim odlukama uzurpira mostarski urbanizam po nalogu gradonačelnika Kordića. Kada i kakav odgovor očekujete?
Špago: Da, putem zastupničke inicijative tražio sam od Pravobranilaštva BiH da se uključi, jer se radi o očiglednom kršenju Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom, imajući u vidu da su mnoge zemljišne čestice koje su bile predmet Rješenja načelnice Odjela za urbanizam Grada Mostara državna svojina i da je to isključiva nadležnost države BiH, a obaveza državnog Pravobranilaštva je da istu zaštiti od zloupotreba.
Siguran sam da će Pravobranilaštvo brzo i adekvatno reagovati, podnijeti tužbe nadležnom sudu radi vraćanja stvari na prethodno stanje, a ja ću kao zastupnik redovno tražiti informacije. Velika odgovornost je i na Upravi EP BiH, koja preko svog pravnog tima mora adekvatno procesno reagovati i naravno očekujem da što prije podnesu i krivične prijave protiv odgovornih osoba u Gradskoj upravi Mostara zbog nezakonitih radnji u Službi za katastar.
