Savo Minić: Pola čovjek, pola ostavka

Pola čovjek, pola ostavka rekli bi njegovi kritičari. Ali, to je tek uvod.

Jer Minićev politički opus ne čine samo potezi, već i izjave koje često zvuče kao da su izvučene iz nekog paralelnog sistema vrijednosti, u kojem pravila postoje samo da bi se javno obesmislila.

Jedna od takvih epizoda dogodila se nedavno, kada je u Narodnoj skupštini objašnjavao kako funkcioniše imenovanje direktora. Na pitanje narodnog poslanika Dragana Galića zašto je na čelo srednje škole u Šekovićima postavljena osoba koja će uskoro ispuniti uslove za penziju, Minić je ponudio objašnjenje koje je, umjesto razjašnjenja, otvorilo nova pitanja.

Direktori se, kaže, imenuju na četiri godine. Ako u međuvremenu odu u penziju – neće iskoristiti mandat do kraja.

–Ako me pitate zašto je neko imenovan, a nije neko drugi, pa zato što je to stvar političkog dogovora, kakav god on bio – rekao je, bez da trepne, Minić.

Ali to nije sve. U pokušaju da „pojasni“ sistem, Minić je svojevremneo izgovorio rečenicu koja je zazvučala kao nehotično priznanje onoga o čemu se godinama šapuće: „Šta sad mi trebamo uzeti primati vaše? Nećemo vaše, mi primamo svoje.“

U jednoj rečenici – konkursi i procedure svedeni su na suštinu koju mnogi odavno naslućuju, ali rijetko ko ovako otvoreno artikuliše.

Ništa manje nije odjeknula ni njegova tvrdnja da je „ubijedio“ rukovodstvo SNSD da se borački dodatak poveća sa 4,5 na 5 KM.

Da li se o tako osjetljivim socijalnim pitanjima odlučuje na osnovu sistemskih analiza ili ličnog ubjeđivanja unutar stranačkih krugova?

Ipak, Minić nije nov u svijetu kontroverzi. Još kao ministar poljoprivrede, izazvao je burne reakcije kada je predložio da se psi lutalice izvan gradova „neškodljivo uklone“.

–Vi, koji ste malo stariji sjećate se dobrih vremena kada mi lovci poranimo i izvršimo neškodljivo uklanjanje pasa lutalica – rekao je tada, prizivajući neka „dobra vremena“.

U političkoj konkurenciji kakva vlada na domaćoj sceni, nije lako izdvojiti se. Ali Minić, čini se, nema taj problem. Njegove izjave često same pronađu put do javnosti, ostavljajući iza sebe više pitanja nego odgovora i dovoljno materijala da se o njima dugo govori.

Jer, u zemlji gdje su građani odavno oguglali na političke apsurde, potrebno je zaista nešto posebno da ih ponovo iznenadi. A Savo Minić, po svemu sudeći, taj izazov shvata vrlo ozbiljno. Čak toliko ozbiljno, da je i te kako “prikladan” nasljednik bivšeg premijera Radovana Viškovića, koga narod pamti po tragikomičnim izjavama.