Oko 200 ljudi živo je zakopano u podrumima kada su ruske bombe uništile zgrade, procjenjuju lokalne vlasti mjesta Borodjanka.
Ovaj grad, nekih 40 severozapadno od Kijeva, oslobođen je početkom ovog mjeseca.
Kyiv Independet javlja da vlasti otrkivaju sve više dokaza o zvjetstvima ruskih agresora.
"Nada umire posljednja", rekao je Anatolij Rudničenko, savjetnik gradonačelnika Borodjanke, govoreći o tome da li je neko od ovih civila mogao preživjeti.
Zatim je teško uzdahnuo i šapnuo: "I ti i ja razumijemo da niko od njih nije živ".
Početkom marta, ruski avioni su bacili bombe od 500 kilograma na grad, srušivši oko 10 nebodera. Njihovi stanovnici su se krili u podrumima u vrijeme napada.
"Borodjanka je prvi grad u našoj zemlji u kojem su Rusi bombardirali civile“, rekao je Rudničenko.
"Nemamo nikakve vojne baze, ništa", rekao je on, ističući da je ono što je Rusija uradila njegovom gradu, kako smatra, ratni zločin. Od početka invazije, ruska vlada je lažno tvrdila da ruske snage gađaju samo vojnu infrastrukturu.
Dom za 12.000 ljudi, Borodjanka i obližnja sela vratili su se pod kontrolu Ukrajine 1. aprila, kada su se ruske trupe povukle iz Kijevske oblasti nakon sedmica intenzivnih borbi oko glavnog grada Ukrajine.
Od tada ukrajinske snage deminiraju to područje. Samo 5. aprila pokupili su dovoljno neeksplodiranih granata da popune tri kamiona.
Nakon završetka deminiranja, 6. aprila, spasioci su krenuli u raščišćavanje ruševina i traženje tijela. Dan ranije u blizini su se već poredali kamioni spremni da odnesu tijela.
Borodjanka je vjerovatno vidjela više civilnih žrtava nego bilo koje drugo mjesto u regionu, rekla je glavna tužiteljica Ukrajine Irina Venediktova.
To se događa samo nekoliko dana nakon što su Ukrajina i svijet bili šokirani otkrićima o masovnom ubistvu civila koje su počinile ruske snage u Buči, drugom gradu u blizini Kijeva.
Borodjanka je drugačija: ovdje su meštani ubijani od avio-bombi, a ne mučeni i streljani na ulicama, kao u Buči. Ali broj žrtava može biti i veći.
Fiskulturna sala Borodjankinog liceja sada služi kao centar za humanitarnu pomoć, gdje volonteri sortiraju hranu i higijenske proizvode i stavljaju ih u kutije.
Volonteri su stanovnici Borodjanke i obližnjih sela koji su prvo sami potražili pomoć, a sada pomažu drugima.
Ljubov Paliura je iz sela Berestjanka, koje se nalazi oko 10 kilometara sjeveroistočno od grada.
Ruska granata pogodila je njenu kuću na dan godišnjice braka 19. marta. Ona je bila napolju, ali je njen suprug bio kod kuće u trenutku napada. Imao je sreće što je preživio, rekla je.
Ipak, Paliura vjeruje da je njena porodica imala sreće što nije mnogo propatila tokom okupacije.
"Dolaze ljudi iz Borodjanke i vidite da se jedva izdržavaju. Takve porodice su često sa četvoro, petoro, šestoro djece", priča Paliura.
"Toliko su blijedi da je jasno da su gladovali", nastavila je.
Humanitarna pomoć počela je stizati u ovo područje prije samo nekoliko sedmica. Hiljade ljudi živjelo je bez struje, plina i mobilne mreže oko mjesec dana.
Među njima je i Tetjana Škljarska, porodični ljekar iz Fenevičija, sela koje se nalazi 30 kilometara sjeverno od Borodjanke.
