"Imam namjeru da se napravi najveći spomenik ženama u Rs-u. Vjerujem da ću uspjeti. Bio sam odvojen od porodice. Želim da kažem za ostalu djecu. Ovo je jedna od hiljadu neispričanih priča. Ne želim od sebe praviti heroja. Imao sam priliku da radim u Njemačkoj i Austriji. Imao sam poziv i za Ameriku. Ne vidim sebe nigdje van BiH. Ovo je misija koja neće tek tako završiti, mora se pričati. Volio bih da još neko dijete javno priča o ovome. Postaje naporno da se samo priča o Alenu. Ne mogu zločinci hodati ulicama. Vjerovao sam da će završiti iza rešetaka. Vidjet ćemo šta nam donosi dan, a šta noć", poručio je Muhić.
Bolni susreti i suočavanje sa manipulatorom
Najteži dio Alenovog puta bio je pokušaj pronalaska mira kroz pisanje knjige i direktno suočavanje sa ljudima koji su ga biološki odredili, ali ga nikada nisu prihvatili.
"Nisam našao svoj mir s ovom knjigom. Dokazao sam da je bilo silovanje, a sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza. Ja sam život posvetio dokazivanju da je majka silovana. Taj dio oko biološke majke u knjizi sam jedva opisao. Sanjao sam je, a nikad je u snu nisam vidio. Prekinuta je komunikacija. S mamine strane imam braću i sestre. Znaju za mene, ali ne znaju da imamo istu biološku majku. Moj biološki otac je silovao ženu, a imao je brak. Ja njega ne mrzim, ali on je negirao zločin i DNK. Nije bio uznemiren, kao da me očekivao. Nisam prepoznao osjećaj krivice ni kajanja. Osjećao sam odbacivanje. On je jako veliki manipulator", istakao je Muhić, dodajući da ga je iznenadila reakcija u Beogradu gdje mu se jedna žena izvinila uime cijele Srbije.
