Tuzla je nekada bila simbol radničke i ljudske borbe protiv svih vrsta nepravdi. Danas, kada je obavijena najtežim oblicima rušenja ljudskih prava, u ovom gradu više nema ni protesta ni transparenata.
Gorio je Dom umirovljenika, prilikom čega je stradalo 17 osoba. Nekoliko dana prije toga policajci su uhićeni zbog sumnje da su podvodili maloljetnice na prostituciju, a više od dvije godine onkološki pacijenti su bili uskraćeni za liječenje zbog tenderskih, odnosno koruptivnih procedura nabavke linearnog akceleratora. No, kada je riječ o nezadovoljstvu građana – najglasniji su na društevnim mrežama, a pred kamerama, kada ih pitate čak što misle o poskupljenjima, malim plaćama i mirovinama, ni riječi.
Danas svi sve znaju i svi sve vide, i nepravdu i korupciju, ali se sve svede na jedan komentar ili status na društvenim mrežama. Kada treba izaći na ulicu, ulica ostaje prazna. Zato smo danas postali društvo koje ima klik umjesto koraka i lajk umjesto otpora.
"Narod je ubijen u pojam. Misli da se protestima više ništa ne može promijeniti, ali naprotiv, trebamo biti udruženi, jedinstveni i složni", kaže predsjednik Sindikata solidarnosti Tuzla Sakib Kopić.
