Korupcija svuda oko nas, kao i totalna neimaština. U najtežoj poziciji su penzioneri. Iako najlošijeg zdravlja, oko dvije hiljade ih je izašlo na protest u Tuzli.
Stari, bolesni, iznemogli, prevareni, svoja prava traže na hladnoći pješačeći tuzlanskim ulicama. Povremeno se našale na svoj račun, pomalo zakukaju, a rijetki su optimistični.
Čovjek koji je sit, njemu može biti čitav mjesec. Ovima koji su prokleti, kada im daš državu, njima je malo.
"Ako izlazimo svi ovdje, znači nešto ne štima. Nešto nije dobro"; "Pa, ja se nadam da će biti bolje. Zato se ovako okupljamo i radimo na tome da bude bolje", samo su neki komentari od prisutnih.
Većina penzionera u BiH živi po istoj matrici: penzija kada stigne, plaćaju se računi, kupuju lijekovi, za hranu – ako šta ostane.
Mirsada Behram, penzionerka:
"U penziji sam od 2017. godine, kako je muž umro. A kako živim, to se zna. Računi, terapije, pa vam šta ostane. (Šta uopšte ostane?) Ma, šta da vam kažem. Ne ostane mi ni 200 KM od penzije. Razvučem, uzmem ono osnovno što mi treba i to je to."
Ajša Đulović, penzionerka:










