Posebno upečatljivo je bilo kada je južnokorejska obavještajna služba izjavila da je 1.500 sjevernokorejskih specijalaca na putu za Ukrajinu. Neki pretpostavljaju da će oni vjerovatno podržavati ruske trupe, a ne direktno učestvovati u borbama, zbog izazova u komunikaciji i drugih poteškoća, ili da su možda tu kako bi učili o dronovima u borbi. Njihov elitni status više govori o njihovoj političkoj lojalnosti nego o stvarnoj vojnoj ulozi. Pjongjang je već poslao radnike i oružje, ali ovo je značajan korak u odnosima između Sjeverne Koreje i Rusije. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da vjeruje da bi Rusija mogla poslati čak 10.000 vojnika iz Sjeverne Koreje.
Rusija traži pomoć iz inostranstva jer natalitetna politika nije uspjela zaustaviti pad stanovništva; prosječna starost stanovnika Rusije sada je 40 godina. Zemlja se dugo oslanjala na migrantsku radnu snagu kako bi popunila radna mjesta, ali pandemija je smanjila broj radnika. Prošle godine nedostajalo je 4,8 miliona radnika. Možda je milion mladih Rusa napustilo zemlju zbog rata, a vojska sada konkurira fabrikama koje je snabdijevaju.
Srednja Azija je bila najveći izvor migrantskih radnika. Međutim, nakon terorističkog napada u Crocus City Hallu u martu, za koji su bili optuženi državljani Tadžikistana, rastuća ksenofobija dovela je do pojačanih akcija vlasti i obeshrabrila druge radnike da dođu. Neke srednjoazijske zemlje također su upozorile svoje građane da će biti kažnjeni ako budu ratovali za Rusiju.
Rusija sada traži radnu snagu i vojnike iz još udaljenijih regija. Neki migranti su namamljeni obećanjem dobre plate ili ubrzanog državljanstva, dok su drugi prevareni ili prisiljeni da se priključe vojsci. Indijski i nepalski radnici, koji su mislili da će raditi u Rusiji, Njemačkoj ili Dubaiju, završili su na ratištima u Ukrajini. Oko 200 žena iz Ugande, Sijera Leonea i drugih afričkih zemalja regrutovano je da rade na sklapanju napadačkih dronova u Tatarstanu, gdje su bile izložene štetnim hemikalijama, kako je izvijestio AP ovog mjeseca.
Dok se Rusija predstavlja kao prijatelj zemalja u razvoju, ona se oslanja na zamjenljive borce i jeftinu radnu snagu iz siromašnih nacija. Pokušaj predsjednika Vladimira Putina da pripoji teritorije Rusiji oslanja se na strane radnike i vojnike. To manje govori o snazi novih savezništava, koliko o dubokim domaćim problemima s kojima se Rusija suočavala i prije nego što je započela invaziju koja je devastirala Ukrajinu i odnijela brojne živote i među njenim vlastitim građanima.
