I dok se mi bavimo onim što je bilo prije 30 godina, preko Atlantika plove karavane. Nerijetko su, kako je to davno rečeno, praćene lavežima. Ali se tamo, s druge strane, dešavaju važne stvari, procesi čiji je cilj budućnost. Sveprisutna su lobiranja različitih interesa, velike disproporcije u uspjehu i, nerijetko, potpuni promašaji u adresama na kojima se nešto pokušava isposlovati. Stoga smo mi slikom i u Vašingtonu, s kolegom Ivicom Puljićem.
Pitanje jedinstvenog stava prema Balkanu
Na pitanje postoji li u ovom trenutku jedinstven, iskristaliziran stav ili pristup zvaničnog Vašingtona prema Balkanu, Puljić odgovara da takav stav ne postoji.
Ne. Odgovor je kratko i jasno – ne. Naime, zalaskom Donalda Trumpa po drugi put u Bijelu kuću odnos američke administracije, to znamo, prema Zapadnom Balkanu, time i prema Bosni i Hercegovini, se promijenio. O tome nema sumnji. Međutim, treba kazati da se promijenio i drugačiji pristup koji je utemeljen više na poslovnim vezama i mogućem profitu, drugačiji od ranije.
Taj američki, ja ga nazivam dolarski pristup u rješavanju problema, obojen je dubokom konzervativnom ideologijom, prožetom vjerskim elementima. Takav je pristup pun kontradikcija. S jedne strane, administracija želi odvojiti Bosnu i Hercegovinu od ruskog i kineskog utjecaja, ponajviše preko Južne plinske interkonekcije ili nekih drugih poslova. S druge strane, Trumpovi ljudi štite Dodika, koji ih, naravno, plaća debelo, a koji je prototip političara kao ruske marionete na Balkanu i BiH.
Zakonodavni i izvršni pristup
Riječ je o dva pristupa, zakonodavnom i izvršnom. Zakonodavci u Kongresu i dalje imaju punu svijest ko predstavlja najveću opasnost po sigurnost na Balkanu. I imamo nekoliko predloženih rezolucija. Tu su navedeni, kao najveća opasnost, Milorad Dodik, za kojeg se i traži povratak sankcija, te Aleksandar Vučić, zbog bliskosti s Rusijom i Kinom, odnosa prema studentskim prosvjedima i korupcije.
No, treba biti svjestan činjenice da te rezolucije predloži nekoliko senatora ili kongresmena, a onda se one negdje izgube, zapnu, rijetko se pretvore u zakon koji potpisuje američki predsjednik. Kada mediji u BiH i na Balkanu kažu, nakon, recimo, predstavljanja neke od tih rezolucija, Vašington ima poruku za ovog ili onog, vjerujte, to nije istina. Riječ je o običnom prijedlogu kongresne rezolucije, ništa više. Nema tu nikakve integrirane poruke.










