"U stvari rečeno, oni nisu tražili treći entitet, oni su rekli da je to posljednja varijanta, ako ništa drugo ne uspije što oni predlažu, ni ono drugo što predlažu nije puno bolje."
Nižu se reakcije nakon što je Domovinski pokret, radikalno desničarska stranka u Hrvatskoj, koja je dio vlade u toj zemlji, izdala deklaraciju kojom poziva na uspostavljanje nove federalne jedinice u Bosni i Hercegovini, odnosno trećeg entiteta. Žarko Puhovski, politički analitičar iz Zagreba, u Danu uživo na N1 komentarisao je ovu temu.
Da li je ova kriza između Plenkovića i Penave više ideološki sudar ili taktičko nadmetanje unutar vlasti?
To bi bilo nadmetanje da su oni iole ravnopravni po svom utjecaju i značenju u Hrvatskoj. Međutim, DP je zapravo marginalna stranka koja slabi po svim pokazateljima javnog mnijenja. I kao što je sam Plenković rekao, predsjednik DP-a Penava zapravo je pokušao opet dobiti malo na utjecaju, na glasu u javnosti time što se bavi jednom temom koja je već bila zapravo zaboravljena u Hrvatskoj u posljednje vrijeme. I zbog toga je s jedne strane istina da se radi o koalicijskom partneru, dakle stranci na vlasti, a s druge strane je to jedna stranka koja se očajnički bori protiv toga i boji se da ih Plenković ne izbaci iz većine. On sad već ima i rezervnu varijantu za parlamentarnu većinu.
Koliko je Domovinski pokret zaista relevantan faktor kada je riječ o politici prema Bosni i Hercegovini?
U osnovi nije važan, ali oni bi se htjeli praviti kao da jesu važni. U stvari rečeno, oni nisu tražili treći entitet, oni su rekli da je to posljednja varijanta, ako ništa drugo ne uspije što oni predlažu, ni ono drugo što predlažu nije puno bolje. Ali ono što me doista čudi jest tako nabrijano, što bi se reklo, reagovanje iz Bosne i Hercegovine, jer tu se radi doista, to je lako vidjeti, o unutrašnjim igrama u Hrvatskoj i nema bitnog utjecaja ni na hrvatsku komponentu u BiH, a kamoli na što drugo.
HDZ BiH sve češće pominje slične koncepte, znači li to da ideja trećeg entiteta zapravo i dalje ima tu realnu političku težinu u političkom spektru regiona?
Situacija je veoma jednostavna. Učinjena je velika greška 1995. godine kad su uvedena tri konstitutivna naroda sa dvije jedinice unutar Bosne i Hercegovine, dvije bitne teritorijalne jedinice, jer se pokušalo s takozvanim konsocijacijskim modelom, koji je u načelu trebao biti utemeljen i na cijeloj teritoriji, to nije učinjeno iz razloga koji su sad potpuno nevažni i šteta je što nije učinjeno. Ali budući da nije učinjeno, to se sada više ne može učiniti, to je ono što je politički važno. Dakle, ne radi se o tome da bi to bio skandal po sebi da neko priča o trećoj jedinici, o trećem entitetu, nego se sad pokušalo izokola uvesti hrvatsku izbornu jedinicu unutar Bosne i Hercegovine koja ne bi bila teritorijalno povezana, nego bi imala pojedine tačke u kojima je hrvatsko stanovništvo u relativnoj većini, recimo to tako, da bi se osiguralo da se ne dogodi po peti puta da doista dođe do jedne ružne prevare čije je ime, kao što je poznato, Komšić.
Mnogi tvrde da “treći entitet de facto već postoji” — koliko su istinite takve tvrdnje?
Po mom sudu ne postoji u realnosti, ali postoji u glavama onih koji su se borili za tu "Herceg-Bosnu". I s druge strane, postoji kao reakcija doista na velike pritiske kojima je hrvatska komponenta, kao gotovo već sad manjinska u BiH, bila pritisnuta. Dakle, imali su jednu konferenciju prije nekoliko sedmica u kojoj se također o tim stvarima govorilo, a još je važnije zato što očito se javlja sve dublje nezadovoljstvo među značajnim brojem hrvatskih biračica i birača u BiH, jer su, ponavljam, više puta bili prevareni i to je nešto što bi doista trebalo prestati.
Koji je minimum političkog kompromisa koji bi mogao u budućnosti negdje dovesti do stabilizacije političkih prilika u BiH?
Kao i obično, stvari bitno zavise o većinskoj komponenti, dakle to je bošnjačka komponenta. Onog časa kad oni odustanu od te ružne igre da dio ljudi koji su zapravo bošnjačkog porijekla vode na biračka mjesta da bi glasali za tzv. hrvatske predstavnike, pa onda imate tzv. hrvatskog predstavnika koji nije nikad bio ni u jednoj općini sa hrvatskom većinom od kad je izabran. Kad se od toga odustane, onda će se moći lakše govoriti. S druge strane, istina je da u Hrvatskoj postoji jedna radikalna nacionalistička teza o tome da je Hrvatska izgubila ono što je imala u BiH, da je Hrvatska obranila Bihać, da je Hrvatska bila sa svojom vojskom 18 km od centra Banja Luke itd. I to se onda povezuje, tu je taj problem naš, da prošlost nije zakopana nego se svako malo izbacuje van čim se nekakav konkretan povod obznani u javnost.
