Dok cijene divljaju, plaće stagniraju, žene ubijaju njihovi partneri, djeca maltretiraju drugu djecu u školama, institucije zakazuju, a mladi masovno odlaze iz zemlje, građani Bosne i Hercegovine uglavnom šute. Pucnjave i nasilje su svakodnevna pojava.
Čini se da smo postali društvo koje više ni na šta ne reaguje i koje ništa ne dotiče.
Nema masovnih protesta, nema ozbiljnog građanskog bunta, nema pritiska na vlast, čak ni onda kada tragedije i nepravda potresu cijelu javnost. Društvo danas uglavnom reaguje tek kratkotrajnim ogorčenjem na društvenim mrežama, nakon čega se sve vraća u stanje kolektivne tišine.
Da li smo se samo umorili od svega ili grubo rečeno navikli na ovakvo stanje?
Porazno je ako nam je sve postalo normalno i ako nemamo potrebu reagovati.
Stanje beznađa
Da li su građani postali ravnodušni ili samo iscrpljeni dugogodišnjim osjećajem da se ništa ne može promijeniti? Psiholog i sociolog Ibrahim Prohić smatra da je Bosna i Hercegovina duboko potonula u stanje društvene anomije - beznađa u kojem ljudi više ne vjeruju ni institucijama ni vlastitoj mogućnosti da bilo šta promijene. Takvo stanje, upozorava, vodi ka otuđenju čovjeka od društva, drugih ljudi, ali i od samog sebe.
- Taj pojam podrazumijeva da ljudi ne vjeruju da se išta može promijeniti na društvenom planu, odnosno da čovjek ništa ne može promijeniti u svojoj individualnoj egzistenciji. To stanje anomije je dominantno stanje društvene svijesti u BiH.
Jednostavnije govoreći to znači da je veliki broj građana u takvom stanju. To je jedna opća impresija i mislim da je sasvim na mjestu. Žargonski pojam prijevoda pojma anomija bio bi su ljudi "ubijeni u pojam". Oni su izgubili nadu u to da se nešto može promijeniti, odnosno ljudi su počeli da vjeruju u to da šta god urade, ništa se promijeniti neće. Neki drugi termin za anomiju bio bi beznađe. To nije nikakva impresija, to je de facto stanje. To je stvarno tako. Ništa se ne mijenja.
"Ono kako mi danas u BiH živimo, kako današnji čovjek u BiH živi, to je školski primjer otuđenja čovjeka"
Na stvaranje ovoga beznađa utječe i to što su ljudi izloženi ispiranju mozgova. Izgubljen je pojedinac. Mi svjedočimo jednom radikalnom, drastičnom gubitku pojedinca. Ono kako mi danas u BiH živimo, kako današnji čovjek u BiH živi, to je školski primjer otuđenja čovjeka. Prvo, otuđenja od drugh ljudi i u konačnici otuđenja od sebe samog – kaže za Faktor psiholog i sociolog Ibrahim Prohić.
Nepovjerenje u institucije
Zanimalo nas je da li to otuđenje znači da su ljudi na neki način postali sebični. No mogi, brinući se za sebe i svoju egzistenciju, nemaju kapaciteta da "brinu brige drugih".
