U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari danas se obilježava 31. godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Uoči kolektivne dženaze za deset žrtava, čiji su posmrtni ostaci pronađeni i identificirani nakon više od tri decenije potrage, u bivšoj fabrici akumulatora održana je komemoracija na kojoj je govorila i Kada Hotić, članica Udruženja "Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa".
Hotić je na početku obraćanja pozdravila sve prisutne, porodice žrtava, građane i prijatelje Srebrenice koji su došli iz različitih krajeva svijeta kako bi odali počast ubijenima, istakavši da je ovo poseban dan u kojem se javnost okuplja da obilježi godišnjicu srebreničkog genocida.
Govoreći o životu prije rata, Hotić se prisjetila Srebrenice kao razvijenog i uređenog industrijskog grada u kojem su ljudi svih vjera živjeli zajedno i dobro se slagali. Posebno se osvrnula na prostor bivše fabrike akumulatora, ističući da je ova hala nekada bila izvor rada, zarade i veselja, zapitavši se ko je došao na ideju da razori takvu ljepotu.
U svom emotivnom izlaganju, ona je opisala dane stradanja i borbe za opstanak nakon što je stanovništvo ostalo bez mogućnosti da se brani, odsječeno od svijeta, bez hrane, lijekova, struje i vode. Prisjetila se kako je devet noći provela na snijegu u šumi, gdje su djecu zagrtali mokrim lišćem dok su majke u stalnom strahu i gladi pokušavale sačuvati živote svojih najmilijih.
Posebno bolan dio obraćanja odnosio se na juli 1995. godine i pad zaštićene zone Ujedinjenih nacija, kada su porodice povjerovale obećanjima o sigurnosti.
„Mi, Majke imamo na spisku nestalih 10.701 osobu. Nije bitna brojka, bitno je da su nas poslije sakupili u prostor gdje su danas bijeli nišani. Holandski vojnici su nas preko megafona sazvali i garantirali život. Prevareni smo, izdani smo. Na tacni su nas servirali Mladićevim krvolocima“, rekla je Hotić.
