Piše: Almasa Hadžić
U danu izricanja prvostepene
presude zločincu Ratku Mladiću, 22. novembra 2017. godine, s desne strane ulaza u geleriju sudnice broj 1
u Haškom Tribunalu sjedile su majke Srebrenice i predstavnici udruženja koje
okupljaju porodice žrtava Mladićevih zločina.
S lijeve strane, na galeriji,
razdvojene praznim prostorom od nekih pola metra širine, sjedila je Mladićeva
supruga Danica i sin Darko, nekoliko njegovih prijatelja među kojima i čuvena
falsifikatorica historije, Mladićeva biografkinja Ljiljana Bulatović.
Atmosfera je bila dosta naelektrisana, posebno kada je krvnik uveden
u sudnicu i kada se, nakon što se pomolio Bogu, okrenuo prema galeriji,
smijehom šaljući poljupce svojoj supruzi i njenom društvu.
Nije ustao prilikom ulaska sudija u
sudnicu, u vrijeme čitanja presude tražio je da ide u toalet, prigovarao,
psovao sudijama mater govoreći im da lažu itd.
Naravno, njegov performanst nije
polučio rezultat, osuđen je za genocid i sve druge ratne zločine koji su
počinjeni pod njegovom komandom i izrečena mu je doživotna kazna zatvora.
Porodicu su mu, sudski policajci,
izveli na sporedna vrata, dok su članovi porodica žrtava uz aplauz sudijama, napustile
zgradu suda kroz zvanični izlaz.
Podsjećanje na izricanje
prvostepene presude zločincu Mladiću četiri godine kasnije, potvrdilo je
tadašnju izjavu , rahmetli Hatidže Mehmedović kojoj je, dok je slušala
obrazloženje presude pozlilo i koja u presudi nije vidjela „osnov pravde“ za
zločine koji su tokom agresije počinjeni
pod kontrolom Ratka Mladića.
„Zadovoljna sam visinom kazne, ali
njegova kazna, bojim se, neće ništa promjeniti u svijesti onih koji su činili
ratne zločine, a koji slobodno hodaju po svijetu. Pogledajte danas u RS – slave
ga kao heroja. Sve dok tako rade, a rade to jer ih njihove političke vođe na to
potiču, neće biti niti mira, niti pomirenja u BiH.
