Sedamnaest mjeseci zenički rudari čekaju penziju. “Penzioner na čekanju” — tako piše u njihovim zdravstvenim knjižicama, dok više od 40 njih pokušava preživjeti iz mjeseca u mjesec. U ponedjeljak će stupiti u štrajk glađu. Ionako su, kako potresno poručuju, već godinu dana gladni.
Koliko još moraju patiti? To pitanje, uz grč na licu, postavljaju bivši zenički rudari. Penzionisani su prije godinu dana, ali nijednu penziju još nisu dobili. Razlog je neuplaćen radni staž. Dovedeni su na rub strpljenja, a situacija je takva da jedan rudar u 60. godini života zavisi od penzije svog oca. Država ih, kažu, primorava da rade na crno kako bi zadovoljili osnovne potrebe.
“Idem privatno raditi za 30 maraka, moram, a bolestan sam. Imao sam moždani udar, imam šećer, a moram raditi — djeci da donesem i ženi. Ovo je sramota! Gledaj ovdje... 20 maraka ljudi nemaju uz sebe”, kaže jedan od rudara.
“Dolazi Bajram, a mi nemamo ništa uz sebe”, poručuje drugi.
U ponedjeljak stupaju u štrajk glađu
U Domu ispred rudnika u ponedjeljak će stupiti u štrajk glađu. Prije dva mjeseca Vlada FBiH saopćila je da su odobrena sredstva za doprinose za 27 zeničkih rudara. Novac još nije operativan, a rudari su ostavljeni na čekanju.
“Ovdje u rudniku se, izgleda, ništa ne može riješiti dok smrt ne bude. Prethodnih godina, kada su se ovako skupljali i tražili prava, jedan se objesio, pa su ostali dobili penziju. Zar na takav način... da tražimo, izlazimo na ulicu, pod šatore. Naša vlada je totalno zatajila, i prethodna i ova sada. Samo su prepisali da ovako ostane”, kaže Semir Čajlaković.
“Penzioner na čekanju” u zdravstvenoj knjižici
